Iz nekog razloga, nakon Pada je započela besmislena bitka između spolova koja traje još i danas, iako u početku nije postojala. Bog je stvorio muškarca i ženu da bi jedno drugome služili u zajedničkoj ljubavi prema Bogu, ne kako bi se među sobom natjecali za Božju ljubav.
Žene mogu sve što mogu i muškarci, to je neka vrsta mantre sekularnog feminističkog pokreta, koja je potpuno suprotna smislu obrazloženom u prošloj rečenici. U današnje vrijeme, vrijeme kada smo već otkupljeni Kristovom žrtvom, nema potrebe za natjecanjem. Postoji samo potreba za ljubavlju iskazanom nesebičnim darivanjem sebe. Možda je upravo to ono što je neshvatljivo u stavu Katoličke Crkve o dostojanstvu žena. Katolici smatraju počasno mjesto žene u Crkvi kao majke i djevice predivnim i oslobađajućim, dok svijet iste te uloge smatra ograničavajućima.
Osobno vjerujem da je sekularni feministički pokret koji dominira današnjim društvom zapravo zarobio modernu ženu učinivši je ropkinjom lažnog idola seksualnih sloboda. Ako mene pitate, za našu seksualnost nije nimalo oslobađajuće to što se odričemo upravo onoga što nas čini ženama – onemogućavajući vlastitu plodnost, žaleći što smo ostale trudne, neprestano degradirajući muškarce. Otkad se to žena treba odreći svega što je čini ženom da bi bila slobodna? Ne razumijem. Naravno da se na ovakav problem ne može odgovoriti s dva kratka paragrafa. Za bolji uvid u ovu tematiku, svima bih preporučila da pročitate Mulieris Dignitatem sv. Ivana Pavla II.. Neka vam kao uvod u iščitavanje tog teksta posluže sljedeći citati:
Žena milosti, hrabra i nepobjediva
Uživam čitati Djela mučenika (lat. Acta Martyrum), no kada se radi o mučenicama, moj entuzijazam postane nekako podijeljen. Što je krhkija žrtva veća je milost, sjajnija nagrada, slavnija pobjeda. Ne zbog slabosti žene, već stoga što ona, po kojoj nas je Đavao jednom sve osvojio, sada pobjeđuje njega. Ona, kojom se nekoć poslužio da bi obmanuo čovječanstvo, sada postaje izvor njegova uništenja, hrabra i nepobjediva. Prva je žena izgubila život da bi mogla griješiti, a mučenica polaže život da ne bi griješila. Eva je bila zavedena lažnim obećanjem i prekršila Božji zakon, a herojske mučenice ne žele živjeti, ako će živeći biti prisiljene na nevjeru ljubljenom Gospodinu. Može li se pronaći ikakvo opravdanje za kukavičluk muškarca? Mogu li se oni nadati oprostu, ako su žene vodile svetu bitku tako snažnim, velikodušnim, čak muževnim srcem?
Iz homilije sv. Ivana Zlatoustog citirane u knjizi Alice von Hildebrand Man and Woman: A Divine Invention
Žene su odraz najplemenitijih namisli ljudskih srdaca
Ova marijanska dimenzija kršćanskoga života ima svoje posebno značenje kad je riječ o ženi i njezinu položaju. Ženstvenost se naime nalazi u posebnu odnosu prema Majci Otkupiteljevoj. To će pitanje možda biti obrađeno na drugom mjestu. Ovdje želim samo naglasiti da lik Marije iz Nazareta baca svjetlo na ženu kao takvu već samim time što se Bog, u uzvišenu događaju Utjelovljenja, povjerio slobodnom i aktivnom služenju. Možemo stoga ustvrditi da žena u promatranju Marije nalazi tajnu kako da dostojno živi svoje ženstvo te ostvari svoje istinsko promaknuće.
U Marijinu svjetlu Crkva na licu svake žene promatra odsjeve ljepote koja je odraz najuzvišenijih osjećaja što ih može imati ljudsko srce, a to su: posvemašna sebedarna spremnost na žrtvu iz ljubavi snaga koja može odoljeti i najtežim bolima; neograničena vjernost i neumorna aktivnost; umijeće prodorne pronicljivosti povezano sa sposobnošću da pronađe riječi ohrabrenja i utjehe.
Sv. Ivan Pavao II. Redemptoris Mater (46)
Crkva ima prvenstveno žensku ulogu
Uloga Crkve je prvenstveno ženska jer je pozvana na zahvalnost, na otvorenost za primanje dara i dijeljenje istoga po primitku. Muškarčeva je uloga prvenstveno započinjanje, darivanje samo po sebi, što je slika Krista, Zaručnika, dok je Crkva Zaručnica. Prisutnost Kristova u Crkvi neprestano je podsjeća da će uvijek ostati ona koja prima, da nikada na to ne zaboravi i ne postane samodostatna. Iz određenog kuta gledanja, Crkva je strukturalno prvenstveno matrijarhalna, a tek onda patrijarhalna, iako ove sociološke kategorije i nisu u potpunosti prikladne za opis Crkve. Navodimo ih jer mogu biti dobar podsjetnik hijerarhijskom vrhu Crkve u trenutcima kada zapostave istinsko dostojanstvo žene u Crkvi (i Crkve kao žene).
Hans Urs Von Balthasar Mary, The Church at the Source
Pripisivanje svećeničke uloge isključivo muškarcu ne podcjenjuje ulogu žene u Crkvi, već je naglašava
U tome vidu «služenja» koje, ako se čini u slobodi, uzajamnosti i ljubavi, izražava istinsko «kraljevsko dostojanstvo» ljudske osobe, može se također prihvatiti određena različitost uloga, bez nepovoljnih posljedica za ženu, u mjeri u kojoj takva različitost nije proizvoljno nametnuta, nego koja izvire iz posebnosti muškarca i žene. Govor o tome ima posebnu primjenu i unutar Crkve.
To što je Krist – slobodnim i suverenim odabirom, posvjedočenim u Evanđelju i u trajnoj crkvenoj tradiciji – jedino muškarcima povjerio zadatak da budu «ikona» njegova lica «pastira» i« zaručnika» Crkve, po službi ministerijalnog svećeništva, ništa ne oduzima od uloge žena, kao niti od ostalih članova Crkve koji nisu dio svetog ministerija, budući da svi po krštenju dijele jednako dostojanstvo «općeg svećeništva». Naime, te razlike u ulogama ne tumače se u svjetlu funkcionalnosti svojstvene ljudskim društvima, nego s kriterijima karakterističnim za sakramentalnu ekonomiju, odnosno, ekonomiju «znakova» koje je Bog slobodno odabrao kako bi se učinio prisutnim među ljudima.
Upravo na liniji ekonomije znakova, premda izvan sakramentalnog područja, nije manje vrijedna «ženskost» življena prema uzvišenom modelu Marije. Postoji, naime, u «ženskosti» žene vjernice, a na poseban način one «posvećene», jedna vrsta imanentnog «proroštva» (usp. Mulieris dignitatem, br. 29), snažan simbolizam, «ikona» puna smisla, potpuno ostvarena u Mariji, te odražava samu bît Crkve kao zajednice koju je srce «djevice» posvetilo da bude Kristova «zaručnica» i majka «vjernika». Pod vidom takve «ikonografijske» muške i ženske komplementarnosti uloga, vidljivije su dvije nezaobilazne dimenzije Crkve: «marijansko» i «apostolsko-petrovsko» načelo (usp. isto, br. 27).
Sv. Ivan Pavao II., Pismo pape Ivana Pavla II. Ženama (11)
Bez Marije nema Isusa
Ženski je rod oplemenjen rođenjem Spasitelja, koje se dogodilo upravo po ženi. Žena je bila put koji je Bog odabrao da bi se nastanio među ljudima.
Edit Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa) Vocations of Man and Woman, Essays o Woman (70)
Sve su žene pozvane na posvećeni život
Žene su, kao i muškarci, pozvane na svetost. Ako pogledamo mnogobrojne ženske redove nastale unutar Crkve i sva djela milosrđa kojima upravo ti, ženski redovi, oplemenjuju čovječanstvo, uočit ćemo samo jednu razliku u odnosu na muškarce posvećena života: svećenstvo koje je i dalje rezervirano za muškarce. Nailazimo na zamršeno pitanje žena i svećenstva.
Pogledamo li Krista, primijetit ćemo da je prihvaćao žene koje su u ljubavi i slobodi željele služiti Njemu i apostolima, žene su bile među najbližim Isusovim učenicima, slijedile su ga. Ipak, nijednoj od njih, pa ni svojoj majci, Kraljici Apostola, koja je bila uzvišena nad cijelim čovječanstvom svojom krepošću, koja je bila Milosti Puna, čak ni njoj nije udijelio svećenstvo.
Edit Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa) Vocations of Man and Woman, Essays o Woman (83)
Sve su žene pozvane na majčinstvo
Žena je sposobna u svakom okruženju uprisutniti milost i mir, neovisno o tome gdje se nalazila. Gdje god ima prilike susresti drugoga čovjeka, naći će i priliku da pruži podršku, savjet, pomoć. Ona će uvijek biti ta koja će u svakoj okolnosti pa i u poslovnim uvjetima, primijetiti duh osobe koja radi u istoj prostoriji, doprijet će do svakog potištenog srca, ljubaznom riječju i brižnim pitanjima dotaći svako srce i potaknuti ga da joj se otvori kako bi mu pružila okrjepu i utjehu. Majčinska je suosjećajnost i pomoć potrebna cijelome svijetu, upravo ona majčinska briga svojstvena svakoj ženi. To nije samo briga prema vlastitom potomstvu i bližnjima, već po primjeru Majke Milosrđa, briga za sve umorne i opterećene ukorijenjena u dubokoj ljubavi prema svakom čovjeku.
Edit Stein (sv. Terezija Benedikta od Križa), Woman’s Value in National Life Essays on Woman (264
Razina svake civilizacije procjenjuje se prema visini na kojoj se nalazi žena
Što je njezina vrlina veća, što je plemenitiji njezin lik i posvećeniji istini, pravednosti i dobroti – to više muškarac mora težiti da bude dostojan nje. Povijest civilizacije bi se zapravo mogla opisati u terminima produhovljenosti žena.
Nadbiskup Fulton J. Sheen Women who don’t fail
Žene su stvorene za majčinstvo
Svaka je žena pozvana na majčinstvo – bilo biološko, bilo duhovno. Žena je u svakoj prilici, pa tako i u poslovnom životu, sretna kada joj se ukaže prilika da iskaže svoju ženstvenost. Muškarac je čuvar prirode, ali žena je čuvarica života. Upravo zbog toga, u svemu što čini, ona pronalazi prilike za ljubazna djela milosrđa i ljubavi prema drugima.
Nadbiskup Fulton J. Sheen – Women who don’t fail
SPL Staff
Prevela: Lea Potočar
Foto: Léa Dubedout – Unsplash
