Upozorenja o teškoćama pred koje su stavljeni mladi ljudi koji žele zasnovati obitelj i imati djecu javno su izrekli neki od vodećih europskih katoličkih političara. Većina važnih političkih odluka djeluju obeshrabrujuće na mlade ljude kojima je potrebna kvalitetna demografska politika te sigurnost u planiranju budućnosti i obiteljskog života. Središte nacionalnih politika trebala bi biti upravo obitelj, inače Europa riskira siguran demografski kolaps. Mladi se prečesto suočavaju s obeshrabrujućom, neadekvatnom i individualističkom politikom i kulturom koja je izrazito neprijateljski ustrojena prema tradicionalnom shvaćanju obitelji.
Statistika donosi poražavajuće brojke
Prema službenim statistikama godine 2015. žena je u prosjeku rodila 1.58 djece, dok je za održavanje prirodnog kretanja stanovništva potreban prosjek nataliteta od 2.1 djeteta po ženi što je potaklo državnike na poziv za podizanje osviještenosti o prijetnji tzv. demografske zime. Od ukupnog broja žena, njih 25% ulazi u menopauzu bez da su rodile ijedno dijete. Od 28 država Europske unije, njih 13 imalo je smrtnost veću od broja rođenih. Samo u Istočnoj Europi je oko 18 milijuna stanovnika manje u odnosu na 1990-e. Najugroženije su Rumunjska, Bugarska i Ukrajina. Ovakvo stanje zahtijeva hitne akcije i promijene planske politike. Hrvatska je, kao dio Europske unije, zahvaćena istom krizom. Depopulacija u Hrvatskoj iznosi 50 tisuća osoba godišnje što znači da će do 2050. izgubiti čak 16% svog stanovništva.
Imigracija kao lažno rješenje
Nažalost, izvješća sa sastanaka ministara iz Europske unije kazuju kako Vlade ne pokazuju gotovo nikakve reakcije na istaknuti problem. Pogrešno je mišljenje da će se ovaj ozbiljan problem riješiti imigracijom jer se na taj način ne štite autohtone nacije i obitelji. Štoviše, dolazak stranaca ugrožava opstanak starosjedioca, a njihove obitelji dovedene su pred propast jer više neće biti mladih koji će moći ili htjeti osnivati obitelji. Europa samu sebe dovodi pred „demografski suicid“.
Nova vladajuća religija
U početku su ti stranci bili Talijani, Hrvati, istočnoeuropljani, posebno Turci, a kasnije afrikanci. Novoproglašeni je strazburški nadbiskup, monsinjor Luc Ravel izjavio: „Danas muslimani dobro znaju kako je njihov fertilitet toliko visok da oni to mogu nazvat Velikom promjenom (stanovništva). Oni vrlo smireno govore o tome kako će jednom sve ovo biti njihovo.“ Upravo se iz tog razloga neke države, za razliku od Zapadne Europe, opiru prihvaćanju imigranata. Jedan od važnijih razloga jest povijest okrutne vladavine Otomanskog carstva i muslimana. Umjesto lošeg rješenja dovođenja imigranata, mađarski premijer Viktor Orban nudi mnogo mudriji pogled smatrajući da je gorući demografski problem moguće suzbiti jedino vlastitim resursima i, što je još važnije, duhovnom obnovom.
Pravi razlozi krize
Iako političari uporno ponavljaju uvijek iste izlike kako je uzrok ovakvom stanju ekonomska kriza, jer je najlakše reći kako je novac korijen svih problema. Međutim, pravi se uzrok krije u kulturalnim razlozima. U najrazvijenijim državama Zapadne Europe, primjerice, Njemačkoj, Francuskoj ili Švicarskoj, Vlade su uložile zavidne napore u uvođenje financijskih poticaja za djecu, pa ipak se nije dogodilo čudo. Najbogatije europske zemlje bore se s demografskim kolapsom. Dakle, razlozi leže negdje drugdje.
Sustavno uništenje obitelji
Tijekom 70-ih godina 20. stoljeća počelo se sustavno raditi na uništenju, do tada, tradicionalnog koncepta obitelji i kršćanskih životnih odrednica. Uvedene su kontracepcijske pilule, legalizacija razvoda brakove te sloboda pobačaja. U ime tzv. slobode na mala se vrata uvelo uništenje obitelji, a time i smanjenje broja rođene djece. „Sloboda“ je donijela neke nove ideje o tome kako se djecu može začeti i rađati prije ulaska u brak, pa čak i bez njega. Međutim, život pokazuje da takav svjetonazor u većini slučajeva ne donosi dobre rezultate i da su posljedice dalekosežne. Stabilan brak i zdrava obitelj preduvjet je za rođenje (više) djece i njihov zdrav rast i razvoj. Stabilnost braka narušena je omogućavanjem relativno jednostavne i brze procedure razvoda koji se uglavnom podnosi zbog neispunjenih egoističnih prohtjeva. Nerazrješivost braka većini je nepoznat pojam, a kamoli shvaćanje istog.
Prioriteti su se promijenili
Nadalje, danas je ženama toliko snažno nametnuta ideja o potrebi ostvarenja poslovne karijere da se majke kućanice gotovo srame reći da su se odlučile za poziv majčinstva kao da su same sebi potpisale kakvu presudu. Novac je dobio prioritet u obitelji, a ne djeca. Promovira se važnost „iskorištavanja života“ putovanjima, narcističkim ugađanjima i konzumerizmom koji iziskuju novac, onaj isti novca kojeg nikada nema kada su u pitanju (ne)planirana djeca.
Odgađanje razdoblja rađanja
Žene se udaju sve kasnije, razdoblje rađanja odgođeno je, a time i znatno skraćeno. Cijeli životni plan stavljen je ispred onih osnovnih životnih potreba – za obitelji i djecom. Za muškarce je potreba za ostvarenjem u nekom poslu nešto potpuno prirodno, ali žena je jedina stvorena za rađanje. Ako to ne učine kada im tijelo dopušta, tko će umjesto njih donositi djecu na svijet? Kada je vrijeme, žene često ne žele djecu ili se podvrgavaju abortusu, a kada ih napokon požele, tijelo podlegne zakonima prirode, pa se onda parovi okreću medicini i skupim zahvatima i, opet samo uz Božje čudo, dobiju dijete. To je ironija našeg čovječanstva. Sve se više ulaže u svoje vlastite snage, a sve manje u povjerenje i Božju providnost.
Ne kaže se uzalud da su djeca naša budućnost
Djeca nisu nepoželjna, djeca nisu teret niti briga koje se treba što prije riješiti. Djeca nisu modni dodatak niti ušminkane žive lutkice. Djeca su naše tijelo i krv, besane noći i slomljena leđa. Ali oni su naš put u Raj, naša karta za vječnost s Vrhunskim Stvoriteljem. Oni su naša šansa da preživimo i nastavimo nekim boljim putem koji će oni odabrati za svoju vlastitu budućnost.
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: Joakim Honkasalo – Unsplash
