Znate onu krilaticu: „Žene su s Venere, muškarci su s Marsa.“ Meni odlična! Uvik me nasmije. Ponekad je baš tako – ka da smo dvi različite vrste koje govore različitin jezicima. Skroz je simpatično kad svatite koliko drugačije muž i žena funkcioniraju u nekin običnin, svakodnevnin stvarima.
Sigurno znate kako neke stvari ženama baš prirodno dođu, na primjer, slaganje robe po ormarin. Stvarno ne znan nijednog muža u našen okruženju da se bavi slaganjem puste robetine po ormarima. Osim kad mora, al to nam sad ne ulazi u priču. Naravno da to oni mogu, nema tu riči, ali jednostavno im nije u krvi. I gotovo.
Žene točno znaju di stoji koji komad robe…
Al žene su, zato, majstorice. E litnja, e zimska, e donja, e bičve, e malo finija, e za igru… Da je malko više vrimena, izdale bi katalog po abecedi, boji, materijalu, vrimenu, raspoloženju, i odjeljak – razno. Onda svako tri miseca vrtimo te hrpe malo naprid, malo natrag. Ovisno šta nam trenutno triba. Uz obavezno puvanje u bradu da više ne znamo kud s robetinon i jadanje prvoj susidi kako je slaganje ormari noćna mora.
Al isto volimo da su hrpice lipo naredane. A zašto? Zato da se lakše snađemo kad se triba navrat-nanos sredit i izjurit iz kuće. Onda iz kataloga koji imamo u glavi znamo (ko da nan je printani) šta uzet.
… a muževima nikako nije jasno di šta stoji i zašto
Međutin, koliko god nama ženama bila jasna koncepcija ormara i da je sve, zapravo, nadohvat ruke, toliko je muškin pojam robe i ormara ko nepregledna džungla. Od šume ne vide stablo. „A di to stoji?“ – vječno pitanje.
Evo primjera. Jednon prilikon jedan dobar čovik triba je spremit svoju dicu za izlazak. Žene nije bilo kod kuće pa ih je mora sam obuć. Da se razumimo, obuka je on njih. Al uzima je s krive hrpice. Kaže, njemu sve to isto izgleda. Kad mu se žena vratila doma, imala je šta i vidit. Dica su bila spremna za odlazak na rođendan: oni stariji stisa se rukama uz tijelo ka da ga je uvatija išijas, a mlađi je izgleda ka da je falija temu. Naime, stariji je nosija majicu sa hrpice stvari onog mlađeg diteta pa se jadan stisa jer mu je roba bila 2 broja premala. A mlađi je bija ka prosjak u nekoj staroj majici sa hrpice robe za igru u dvorištu. Cirkus, šta da van kažen!
Ne želin ništa reć protiv naših muževa, ne bi mi bez njih mogli nikako. Zapravo, super je šta nas s vrimena na vrime ovako podsjete da se ne triba opterećivat manje važnin stvarima ka šta su hrpice robe. U konačnici, čemu bi se smijali!
Drugi put priča kako se žene pogube u muškon svitu. Stay tuned for more!
Livija Rogulj – Žena vrsna
Foto: The Nix Company – Unsplash
