Oduvijek sam voljela planiranje. Bila sam poznata po svojoj dobroj organizaciji. Otkad sam
mama, često mi se čini da sam svu vještinu organizacije izgubila. Kao da prečesto sve
izmiče kontroli. Od sitnica poput unaprijed isplaniranog tjednog jelovnika koji mi za taj dan pada u vodu jer nisam na vrijeme odmrznula meso i druženja s prijateljima koje po šesti put odgađamo zbog viroza mališana, do nekih velikih stvari koje su me i potaknule na ovo promišljanje.
Vjerujem da se u ovome svaka mama može pronaći.
Optužbe u mojoj glavi nisu Božji glas
Ako ti se nekada sve skupilo i došlo ti je da sjedneš i plačeš, odustaneš, pomisliš da si
nesposobna, da si promašaj…
Zastani. Udahni duboko i sjeti se ovih riječi:
„Jer ja znam svoje naume koje s vama namjeravam’ – riječ je Jahvina –
‘naume mira, a ne nesreće: da vam dadnem budućnost i nadu.”
(Jer 29,12)
Sve ove optužbe u tvojoj glavi glas su onoga koji te želi uništiti. Božja riječ umiruje i hrabri.
Sve što unosi nemir i strah nije od Boga. U to, u tu tamu, u tu tjeskobu unesi Božju riječ. I
srušit će se obmane.
Vjerovala sam u iluziju da kontroliram stvari
Nisam izgubila vještinu organizacije. Samo sam dobila podsjetnik da vrijeme nije moje. Ne
mogu ga kontrolirati i ne mogu njime vladati. Činilo se da mogu.
„Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.”
(Iv 15,6)
Da sam ostala u tom prividu, zaboravila bih ovu istinu. A prevažna je za moje spasenje.
Naravno da Bog to nije dopustio.
Dao mi je djecu da mi pokaže da vrijeme nije moje, nego Njegovo. Pokazao mi je da često neću uspjeti ono što sam planirala ili to neću uspjeti onda kada sam planirala. Naučio me da su odsada ispred mojih potreba potrebe tih malih bića koja su mi povjerena da brinem za njih.
Pokazao mi je i da to nije razlog za tugu i očaj. To je prilika da napokon srcem shvatim da
On brine za mene. Baš kao što ja pazim da svaka potreba djeteta bude zadovoljena i dajem
mu ljubavi i pažnje preko mjere, Bog brine za mene i prelijeva moju čašu svojom ljubavi.
Vrijeme nije moje, vrijeme je Božje
On zna bolje nego ja kada je vrijeme za što. Moje je da mu pustim da bude Bog. Da s
povjerenjem pratim Njegov tempo. Ako me i obuzme nemir, da dođem pred Njega, sve mu
istresem i pustim da me umiri. Kao što moje dijete meni trči za utjehu i vjeruje da imam
rješenje za sve.
Cijeli naš život poligon je za svetost, rekla mi je jednom davno prijateljica. I bila je u pravu.
Samo mi nekad treba malo više vremena da to prepoznam u aktualnoj situaciji. Ako je i tebi tako, nadam se da sam ti ovim riječima pomogla. Idemo zajedno hrabro dalje!
Autorica: Lea Čorić – Žena vrsna
Foto: Aron Visuals –Unsplash
