Korizma prošle godine, duhovna obnova u našoj župi. Mogućnost za razgovor sa svećenikom predavačem. Pošla sam u svoj zakazani termin. Tada trudna sa svojom šestom djevojčicom koja u trenutku dok pišem ove misli leži na meni, kašlje i teško diše. Duga kćerkica isto tako. Treća je na antibiotiku. Gledam u raspored inhaliranja, davanja lijekova i buđenja svakih dva sata. Ujedno se bavim bitnom papirologijom i stalno nailazim na pravilnike koji se pozivaju na članke i svaki korak naprijed me vrati dva unatrag.
Polako i čuvaj radost u svojoj obitelji
Vratimo se na korizmu. To je bilo vrijeme mojih zacrtanih pravilnika. Kada sam došla svećeniku, pogledao me i nježno rekao: „Milosrđe! Budi milosrdna prema sebi!”
U tom periodu sam poprilično toga radila i kao da sam samo precrtavala s popisa ono što je bilo odrađeno, već trčeći na sljedeći zadatak. Navečer bih zastala i bila zagledana u ono što nije napravljeno.
Podsjetio me: „Čuvaj radost u svojoj obitelji. Unosi humor i vedrinu. Tada će se rado tvoji ukućani vraćati u svoj dom. Zastani nad onim dobrim što si napravila i ne žuri odmah u nove poslove. Polako! Gledaj stvari Božjim očima!”
Možda ništa nije po tvom planu…
Mi žene toliko toga sebi nametnemo u posebnim prilikama i periodima želeći stvoriti tradiciju, uspomene i sve je to lijepo, ali često upadnemo u taj vrtlog lijepoga i korisnoga i onda dodamo još samo malo ovoga i malo onoga. Često se dogodi da želimo raditi po pravilniku, ali u pravilu ne ide po planu.
Treća je nedjelja došašća. Prošli smo malo više od pola ovogodišnjeg puta do Božića. U mojoj obitelji niti jedan planirani zadatak nije ostvaren. Ali ja ovo došašće gledam Božjim očima. Što god mi se događa, trudim se da mi u konačnici ne uzme mir. To je najveći dar. Bez obzira na ishod, ona čista namjera tvog srca je već uspjeh u Njegovim očima.
Možda sve obavljaš, ali ti se čini da odrađuješ…
Ako ti se čini da sve dužnosti ispunjaš, a da ne osjećaš ljubav, ne brini ni za to. Moja najdraža ispovijed i misao koju nosim na nju je bila upravo kad sam osjećala teret nedostatka ljubavi u svom srcu dok obavljam svoje poslove. Bilo je to prije 12 godina. Svećenik me tada s osmijehom pitao: „Znači, što kažeš, trudna si? Radiš s djecom? Odrađuješ svoje dužnosti? I molitvu isto tako?” Na sve sam odgovarala potvrdno dok me živcirao njegov miran ton i ta upornost da ne shvaća da je upravo problem u tom odrađivanju. Do trenutka kada je rekao: „Ti radi svoj posao i pusti Bogu da odradi svoj!”
Možda ti se čini da se sve oko tebe raspada, možda su svi tvoji planovi propali. Ako stvari ne idu po našem planu, obično se događa da idu po Božjoj volji.
Što god ti se događa, gledaj Božjim očima
Zato, što god ti se u ovom trenutku događa, ne zaboravi gledati svoje pravilnike Božjim očima. Ti radi svoj posao i pusti Bogu da odradi svoj! Jer Isus dolazi. Pripravi put svog srca i raduj se jer uspjeh s Njim je u konačnici zajamčen!
Slavica Kutnjak – Žena vrsna
Foto: Dragos Gontariu – Unsplash
