Ponoćna meditacija
U otkucaj ponoći vrijeme je sklopljenim očima zaviriti kroz one prozirne prostore, ogrnuti se životvornom esencijom svete Knjige nad knjigama. Vrijeme je za primiti svjetlost s prostrtih visina gdje titraju zavješena tijela nebeska.
Vrijeme je za radost i smijeh.
Vrijeme je za topli blagovjesni pljusak, kad me vlastita budnost posve mokrog izda i utonekao razlivena zvijezda u svoju bljeskajuću slanost. Probuđena pjesan mora cijedi se iz odlijepljenog sutona kao bakreni plašt… Neobična osamljenost svakodnevnog želi me utopiti u poricanju da postojim, ali tu sam, zapljusnut valovima života.
Ovo izgnanstvo iz sebe samog zbunjuje tek dok ne navikneš, kasnije se već nekako vratiš svom nepresušnom suncu. I dok čekam da moje srce postane živo, odjednom, u samoći, Bog i ja… zagrljeni ususret svitanju!
Najveća ljubavna priča
Najveća ljubavna priča – Bog se žrtvovao zbog ljubavi prema čovjeku. Rodio se, raširio ruke i zauvijek zagrlio svijet i čovjeka u njemu. Tebe i mene. Rodio se u ovom hladnom svijetu…je li se rodio u mom srcu? Jesam li ikada osjetio žar ljubavi koju mi je donio? Tek ako ljudi oko mene primjećuju da sam svaki dan sve bolji, mojim slabostima usprkos, tek onda znam da sam na pravom putu.
„Svaka je duša gospodar svoje sudbine, u dobru kao i u zlu… Zadivljujuća je ta strašna moć odluke – tvoja, moja, sviju nas – koja istodobno predstavlja znak našeg dostojanstva.“
(sv. Josemaria Escriva: „Prijatelji Božji“)
Tri su vrlo različita, a opet tako slična rođenja čovjekova u životu:
- Rođenje iz majčine utrobe za ovaj svijet
- Novo rođenje kod krštenja
- Preminuće grubog materijalnog tijela kao uvjet za rođenje čovjeka za Nebo
Iskustvo rađanja generacija iz majčine utrobe, pa i naše vlastito, dobro nam je poznato. Novo rođenje „odozgor“ iz „vode i Duha“ kako je to Isus objavio Nikodemu (usp. Iv 3, 1-8), već je skriveno, otajstveno čovjekovom materijalnom biću i nutarnjoj sljepoći čovjekovog srca.
A rođenje čovjeka za Nebo? Jednostavno je!
Obuci novo, čisto ruho
Moja prijateljica Katarina, živjela je, kao i ja, mnoge godine lakomislen život. U raskoši, trošenju, „ludim“ zabavama, potpuno ovisna o brizi za tijelo, zdravlju, vježbanju… Udala se za čovjeka s kojim je željela sretan život, dobila djecu…
„Ma idem dalje, nema odustajanja u Gospodinu… Dragi Bože, samo Te jedno molim: proslavi se u mom životu, molim Te da nikada više ne skrenem s Tvog puta, molim Te, ostani zauvijek u mom srcu i hvala Ti za MIR koji si mi dao u najtežim trenucima. Hvala Ti za puninu i radost koja će doći i hvala Ti što će moj život napokon imati smisla. Volim Te! I vas, braćo i sestre, volim. I hvala Vam na riječima podrške i ohrabrenja!“
(Katarina)
Zahvaljuje mi i govori da svojom mudrošću oplemenjujem i učim njih „nove“ koji se otvaraju Novom životu u Njemu… no zapravo ja zahvaljujem njoj, jer svi mi učimo jedni od drugih. Svi se mučimo, patimo, griješimo…ali i zahvaljujemo, dajemo, tješimo… Svi smo dionici u Onome koji nas jača: „…ljubavlju nas vječnom ljubi…“ Stoga: radosna je snaga našeg života kad smo Njegovi. Kad narastem, želio bih biti kao ona koja je – ne samo bila spremna odbaciti, već je doista – odbacila stari poderani život i obukla novo, čisto ruho!
Isus nam, jednima za druge, daruje svoj mir. Svoju vjeru. Svoju nadu. Svoju milost. Ako sam ja, dragi čitatelju, za tebe i ti za mene, ako smo svi za sve i svi u Njemu – onda je Nebo već ovdje na zemlji. Ti hoćeš. Ti možeš. Ti vjeruješ. A ja te izdaleka pratim toplim mislima, dobrim riječima, usrdnom molitvom na ovom kratkom zemaljskom prolazu u Vječnost blaženu.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: TeiTo
