Dobro je i potrebno opažati i prihvaćati svoje slabosti i svoje jakosti. Prepoznavati svoje darove i uočavati područja u kojima smo na skliskom tlu, koja nas lako odvode od uskoga puta na široke staze koje vode u propast. Važno je pritom moliti Gospodina da nam dopusti i na jakosti i na slabosti gledati Njegovim očima. Jedino tako možemo prihvatiti sebe, ali i druge.
Ne volimo kada drugi pričaju o svojim jakostima, slabosti su nam prihvatljivije
Pričati o svojim jakostima nije socijalno poželjno, dok pričati o svojim slabostima postaje sve popularnije. Uvriježeno je mišljenje da dijeljenje svojih slabosti znači da prihvaćamo sebe, da smo iskreni prema drugima i da smo spremni prihvatiti njihove slabosti. S druge strane, pričanje o svojim jakostima uglavnom doživljavamo kao oholost, neiskrenost i prikrivanje vlastitih slabosti. Dakako da ovo mišljenje o slabostima i jakostima može biti točno. Ali ne bi smjelo služiti kao stereotipno pravilo. Suviše je isključivo i ne uzima u obzir kompleksnost i jedinstvenost svake osobe.
Osoba koja dijeli svoje slabosti s drugima uistinu to može činiti iz plemenitih razloga. Da im pokaže kako nisu jedini koji posjeduju slabosti. Da im posvjedoči svoju ustrajnu borbu sa slabostima kako bi ih ohrabrila u njihovoj borbi. Samo istresti svoje slabosti drugima i reći ja sam takva – uzmi ili ostavi – podrazumijevajući da druga osoba to treba prihvatiti, čak i kada je postupci koje opravdavamo svojim slabostima vrijeđaju, zaista nije kršćanski.
Kršćanski bi bilo priznati da smo slabi, izraziti kajanje i zamoliti oproštenje ako svojom slabošću vrijeđamo nekoga i ustrajati u tome da budemo bolji. Prihvatiti sebe bez namjere da postanemo bolji isto je kao spoznati da smo u kaljuži i odlučiti ostati u njoj, valjajući se poput malog praščića. Stremiti boljem i višem izraz je ljubavi prema bližnjemu i sebi.
Pazi s kime i kako dijeliš svoje najdublje „ja“
Važno je, kada dijeliš s drugima svoje slabosti, da im kažeš i pokažeš da se s tom slabosti boriš. Inače se dovodiš u opasnost da te poistovjete s tom slabosti i da za njih postaneš hodajući Blud, Oholica, Lažljivac, Zavidnik…
Možda ponekad, unatoč tvojim riječima i djelima, svejedno neće moći razumjeti da se boriš sa svojim slabostima. Zato pazi i kome ih povjeravaš. Oprezno ih dijeli samo s onima u čiju si ljubav i dobru namjeru sigurna. Samo onda kada te na to potiče Gospodin, da budeš svjedočanstvo Njegove proslave u tvom životu unatoč i po tvojim slabostima.
Kada govoriš o svojim jakostima, budi sigurna da ih još više iskazuješ djelima. Radije dopusti drugima da ih imenuju po onome što vide da činiš, nego da ih sama drugima riječima izlažeš. Ne zato što ne poznaješ svoje jakosti, već zato što si svjesna da je svaka jakost Božja milost. Budi spremna dostojno primiti pohvalu za jakost koja ti je dana Božjom milošću, ali i tvojim „Da“ Njegovoj milosti. On nam u svojoj ljubavi ostavlja toliku slobodu da možemo i ne prihvatiti milost.
Budi hrabra i odvažna, stremi izvrsnosti
Sjeti se, i jakosti i slabosti dio su naše osobnosti. One nisu opravdanje i dopusnica da se uljuljamo „prihvaćajući“ sebe na način da odbijamo djelovati kako bismo umanjili svoje slabosti i učvrstili svoje jakosti. Potrebno je moći uvidjeti i priznati si ih. Prihvatiti ih i primiti se posla. Za kršćane nema mirovanja, nema komfora, nema uljuljavanja. Sve je to za nas opasno jer nam odmaže u zadržavanju svijesti da smo ovdje prolaznici. Dionici smo vječnosti. A pripremajući se za nju nikada nismo gotovi s poslom i nikada nismo savršeno spremni. Uvijek imamo prostora za još. I uvijek smo pozvani biti bolji.
Zadrži Kristov pogled na svoje i tuđe jakosti i slabosti. Stremi uvijek više i druge potiči i pomaži im na istom putu – da ih jednom sve vidiš u Raju.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
