Josipe, o milo ime, Spasiteljev poočime,
kom’ na brizi Bog bi sam.
Vječnog Oca zastupniče, Majke Božje zaručniče,
svim te srcem pozdravljam.
Sveti poočim uvijek uz sebe ima ljiljan, tesarski alat i Dijete Isusa
Što misliti o sv. Josipu, kako protumačiti njegovu ulogu u Božjem planu spasenja za čovjeka? Za današnje uobičajene pojmove premiran, pretih, prestrpljiv, preradišan, prepošten… sav na Božjoj strani. Ljudski gledajući, mislio bih da će Bog dati svoga Jedinorođenca i njegovu Majku nekom čovjeku gorostasu, golijatu da ih čuva, brani i hrani. Međutim, duhovit je taj naš Bog i, kao i uvijek, gleda u srce, a ne na vanjštinu čovjeka. Jer znao je da Sinu ne treba poočim vojnik, nego tesar, da Mu ne treba nekakav samovoljni snagator, nego ponizni radnik pun vjere u Gospodina, da mu ne treba rječiti pametnjaković, nego čovjek koji je spreman, osluškujući Gospodina, čuti i promijeniti svoje vremenite planove. Bio je baš po Božjem naumu. Dostojan! I baš takav postao je uzor svim očevima, „glavama“ obitelji. Bez ijedne izgovorene riječi u evanđeljima, postade tihi gojitelj Spasitelja svijeta.
Koju slast si okušao, kakvom li si srećom sjao
hraneć’ dijete Božije.
Živio si tako smjeran, kao čuvar brižan, vjeran,
Isusa i Marije.
Činio je kako je volja Božja
Nama koji smo u Božjem planu osnovali obitelj i dobili djecu na posudbu i odgoj za ovaj svijet čini se nestvarno koliko je sveti Josip bio spreman činiti onako kako je Božja, a ne volja čovjekova. Ne napustiti Djevicu u kritičnim trenutcima malodušja poradi ljudskom razumu neobjašnjivog začeća – u nadi protiv svake nade. Skloniti se u Egipat i sačuvati Spasitelja od Herodove odmazde. Živjeti u braku s Djevicom bez bračnih odnosa, biti pravi i nježni zakonski otac i suodgojitelj djeteta koje nije njegovo…
Očima si gled’o Boga i na ruci nosio Ga,
vio Ga u zagrljaj.
Gospoda si ti cjeliv’o, od njeg cjelov drag dobiv’o,
već na zemlji im’o Raj.
Sveti poočim je uzor uzora
Iako se čini da u njegovom životu nije bilo nikakvih osobitosti i čudesa po kojima bi ga pamtili, osim što je bio „pravednik“, što u Starom zavjetu znači „čovjek koji hodi s Bogom“, Josip je očigledno bio dobro upućen u Božji jezik. S obzirom na otvorenost Riječi, zasigurno je imao konkretan, dubok i bogat unutarnji život. Samo kad se sjetim da ga je sam Spasitelj svijeta slušao, upijao svaku njegovu očinsku riječ i gestu, radio s njim u tesarskoj radionici, gledao Josipa kao uzor u skrovitosti svojih dječačkih i mladenačkih godina iz čega je kasnije, za svog javnog djelovanja, crpio mnoge sjajne primjere iz života…
Bog što redi svemir cio, drug u radu tebi bio,
s tobom skupa lio znoj.Draga Božja Majka sama, pripravljala hranu vama,
svet li bio dom je tvoj.Obadvoje služilo te, obadvoje ljubilo te,
kao glavu doma svog.
A ti njih si obadvoje, pazio k’o oči svoje
iz sveg srca pobožnog.
Znakovi vremena
No, da nas ne zavara Josipova „nevidljivost“ u evanđeljima, ne smijemo zaboraviti da je bio poočim Vječnog Suca, Isusa iz Nazareta, koji mu je za svog skrovitog života bio poslušan kao sin ocu!
Isusovim pokoravanjem svojoj majci i zakonitom ocu, ostvaruje se savršeno obdržavanje četvrte zapovijedi… Svakodnevno Isusovo pokoravanje Josipu i Mariji nagovijestilo je i predoznačilo pokoravanje molitve u (Getsemanskom, op.aut.) vrtu: „ne moja… volja“ (Lk, 22,42). (KKC 532)
Danas, 2000 godina kasnije, štošta se promijenilo. Šutljivi, staloženi, strpljivi, radišni i ponizni Josip – predani zaštitnik Svete Obitelji – zaštitnik je opće Katoličke Crkve, hrvatske domovine i naroda. No njegove ljudske i duhovne karakteristike nisu više u žarištu obiteljskog odgoja. Brzo smo zaboravili i zanemarili da su se tijekom cjelokupne ljudske povijesti tradicija, znanje predaka i informacije predavale prije svega usmeno, s koljena na koljeno. Ne mislim pri tome da je moderna tehnologija loša sama po sebi ili da trebamo živjeti kao pećinski ljudi, ali smo o njoj postali ovisni. Danas nam djecu umjesto predaje otaca odgajaju sveprisutni „3D paketi“ koji preko malih i velikih zaslona „na klik informiraju“ i tako preoblikuju tradiciju i cjelokupno sjećanje čovječanstva prema potrebama moćnika ovog svijeta.
Živi kao da ćeš danas umrijeti
Mogu li promijeniti ikoga osim samog sebe? Usprkos dugogodišnjem drugovanju sa Stvoriteljem, ponekad još uvijek naivno dozvolim oholosti i sebičnosti da me sputa, a tako je jasno da ni najmanji trun u oku supruge, djece, rodbine, prijatelja, poznanika i svih ostalih koje mi je poklonio Stvoritelj ne mogu maknuti dok „sam brvna iz svog oka ne maknem“.
Neuroznanost je jasno pokazala da u čovjeku nisu odlučujući genetski zapisi, nego navike koje smo u sebe utisnuli. Neću se stoga naslađivati porocima, baviti podmetanjima, podleći svađama i robovati lažnim vijestima. Sve nas to tjera u depresiju i ubija. Željan sam dobrih sadržaja, pozitivnih misli, vrlina i kreposti koje me oživljuju i unose vitamine optimizma. Od danas se možemo mijenjati nabolje. Čvrsto vjerujem da možemo uspjeti zajedno, a sveti poočim nam u tome može pomoći. Kako? Upravo gledajući cilj.
Predaja svjedoči da je sveti Josip umro prije Isusovog javnog djelovanja, na rukama Spasitelja i Djevice. Stoga se slavi kao zaštitnik umirućih i zagovornik „lijepe smrti“.
Život pun ti nevinosti, svih milosti, svih kreposti,
svrši smrću najljepšom.
Dok si blažen umirao, pokraj tebe Isus stao
s Majkom Djevom Marijom.Dobre smrti zaštitniče, duša moja k tebi viče,
moleć za tvoj zagovor.
Ti na mojem smrtnom času s Majkom blagom reci Spasu,
da me primi u svoj dvor.
Život je čudesan dar
Stvoritelj nam daruje svako novo jutro, svaki novi dan, svaki korak i udah. Od nas ne traži ništa drugo osim nas samih. Ne utoliko što on bez toga ne bi mogao učiniti kakav čudesan zahvat, nego kao poticaj da se mi, ovako statični i umorni – pokrenemo, da mrtvi – oživimo, da se izgubljeni – nađemo!
„U svakom činu i misli tako se vladaj kao da ćeš danas umrijeti. Kad bih imao čistu savjest, ne bih se mnogo bojao smrti. Bolje je čuvati se grijeha nego izbjegavati smrt. Ako danas nisi spreman umrijeti, kako ćeš biti sutra?“
(Toma Kempenac: „Nasljeduj Krista“)
Jer mi, ako očekujemo kakvo nadnaravno čudo u životu da bismo zaista povjerovali Riječi, promašili smo smisao našeg života. Ne gubimo više ni trenutka, shvatimo konačno da je sam Život u kojeg smo uronjeni – čudesan! Pa ako Mu sve dugujemo, onda Mu sve vraćajmo ne navezujući se ni na što osim na Stvoritelja. A sveti poočim, nenadmašni uzor uzora, neka nam bude na pomoć.
Krešimir Stjepan Pećar – Žena vrsna
Foto: Cathopic
(u bilješci korišteni stihovi fra. Anzelma Franje Canjuge: „Svetom Josipu“)
