Ben Hur iz 2016. sam po sebi nije film koji ne smijete propustiti. Dapače, ako morate naći nekoga da vam pričuva djecu i ako ćete zbog troška izlaska progutati knedlu, slobodno preskočite. To je još jedan osrednji holivudski hit koji je snimljen manje-više zato da utrži određenu količinu novca.
Zašto Ben Hur?
Iza ovog uratka nemoguće je otkriti neku ozbiljnu duhovnu ili umjetničku motivaciju. Netko od producenata vjerojatno je došao na dobru poslovnu ideju da modernizira nešto što ima garantiran prolaz. Prvi po broju Oscara je Titanic, ali on još nije dovoljno star. Sljedeći na popisu je Ben Hur i odluka je pala da se njega „obnovi“ i približi „ukusu“ moderne publike.
Rezultat odgovara količini ljubavi i truda koji su uloženi u nastajanje filma. Dakle, može proći. Čak niti specijalni efekti nisu zapravo dovoljno efektni da zadovolje ukus starijeg srednjoškolca. Ono zbog čega pišem o ovom filmu je zapravo fascinantna usporedba svijeta u kojem danas živimo i onog koji se odražava u filmu iz 1959. Radeći na ovom filmu, autori filma otkrili su nam o sebi više nego što su vjerojatno namjeravali. Njihov izbor scena koje će potpuno izbaciti ili kratiti i njihovo viđenje modernog „ukusa“ doista su vrijedni pažnje.
Obiteljska akcija
Ne brinite, neću vam sad ovdje sve nabrojati i pokvariti vam veselje i napetost gledanja filma. Umjesto toga imam jedan prijedlog za vas. Sljedeći vikend odredite jednu ili čak dvije večeri (ako ne možete odvojiti više od tri sata odjednom) za kućno kino. Pripremite grickalice, smjestite se udobno, slobodno pozovite svu djecu stariju od 12 godina da vam se pridruže, i pogledajte Ben Hur-a iz 1959-e.
Tek nakon što ste razgovarali o filmu, malo istražili o vremenu i mjestima na kojima se zbiva radnja filma (pazite da klinci sami ne pretražuju stranice vezane za filmske hitove, budite uz starije klince, a mlađima ponudite već provjerene izvore) i o autentičnosti referenci na stvarna zbivanja iz Novog Zavjeta, rezervirajte karte za kino.
Novi Zavjet za katolike nije „priča o Kristu“, već prava i živa Istina. Zato treba biti vrlo oprezan oko toga da nam filmska mašta ne ostane u življem sjećanju od onoga što bismo kao katolici morali znati, čuvati i ljubiti, a to je Istina o Kristu koji je sam Put, Istina i Život.
Nakon tjedan, dva pogledajte film u kinu i pokušajte utvrditi razlike. Da, baš kao na onim sličicama za malu djecu – zaokružite razlike.
Već na prvi pogled…
Ono što se mene posebno dojmilo već usporedbom dva filmska plakata je količina arogancije koja je zajedno s dimenzijama mišića nabujala u posljednjih 57 godina. Kadrovi koji su nekad usmjeravali pažnju prema licu sada čovjeka tretiraju kao dio aranžmana, to jest – kao simbolički objekt. Glumac na plakatu suvremenog Ben Hura predstavlja testosteronsku eksploziju agresije dok na plakatu iz 1959.-e vidimo karakternog glumca u moralnoj dvojbi. Naravno, za plakat su odabrane dvije različite scene iz filma, ali upravo taj odabir govori o čemu se radi u jednom, a o čemu u drugom filmu.
U starijem filmu ključan trenutak filma je kad glavni lik doživi obraćenje i shvati besmisao osvete i starog, da ne kažemo starozavjetnog, načina razmišljanja i od tog trenutka mijenja sebe i svoj život. Drugi, novi film iz 2016-e govori o pravednoj borbi protiv nepravde koja se slučajno zbiva u vrijeme kada je Bog hodao Zemljom. Ta pravedna borba zgodan je izgovor za razmetljive (ne i uistinu raskošne ili dojmljive) scene brodovlja, mišica i konja u akciji i jednu, po današnjim vrlo krivim mjerilima, umjerenu scenu u krevetu u kojoj likovi nisu u braku. Iako, ne mislim da bi to da su u braku umanjilo štetu koji takva scena čini filmu s onakvim podnaslovom.
Stari holivudski spektakl slama se od truda da nas impresionira i trudi se oko najsitnijih detalja ne bi li stvorio grandioznu bajku koja će biti i lijepa i poučna, zabaviti nas i osnažiti nas istovremeno. Gledajući takav film, osjećamo se kao filmska publika. Gledajući moderni holivudski hit, mi smo manje-više kupac karte i kokica.
Tea Agejev – Žena vrsna
Foto: IMDb
