Supruga i ja bavimo se pro-life aktivizmom. Prije nekoliko dana moja je supruga svratila u naš ured zajedno s našom kćerkicom. Dok smo uz kavu razgovarali, mala je Charlotte krenula u obilazak ureda istraživajući što sve može pronaći. Nije bilo mnogo lomljivih stvari pa se nisam previše brinuo oko toga.
Fetusi su zapravo male bebe
Uskoro je pronašla kanticu s plastičnim lutkicama koje predstavljaju fetuse od 11/12 tjedana te ih je odlučila spasiti otuda. „Beba, beba!“ pobjedonosno je objavila dok je držala u zraku punu šaku malih modela pokušavajući ponijeti sa sobom što ih je više moguće. Kad je u tome uspjela, sjela je na pod i počela ih ljuljati. Primijetila je da su moje ruke prazne te mi je ugurala jednu od tih beba i naredila da joj pomognem uljuljati ih u san.
Odjednom me pogodilo da ni ja niti supruga nikada nismo rekli Charlotte da su maleni modeli fetusa zapravo bebe. Ona je to jednostavno znala samim pogledom na njih. Očito je na prvi pogled da su to bebe. Iako ne izgledaju baš kao dvogodišnjaci, njezin je prvi instinkt bio da ih ljulja i zaštiti.
Bebe treba voljeti i djeca to znaju
Upravo je to ono što bi svatko trebao omogućiti bebama. Charlotte još nije imala braće ni sestara stoga je nitko tome nije naučio. Ona je to jednostavno sama znala.
Činjenica je da su djeca po prirodi pro-life. Oni prepoznaju bebu kad je vide. Još uvijek nisu dovoljno odrasli i glupi da vjeruju znanstvenom blebetanju o „nakupinama stanica“ i „nametnicima“ ili ubojitim filozofijama o bebama u utrobama koje su premalene da bi se smatrale osobama. Bebe su bebe i bebe se treba voljeti. Vrlo jednostavno.
Prirodno je biti pro-life
Budući da su djeca instinktivno pro-life, njihov nagon da zaštite, uvide i prepoznaju ljudskost u drugim bićima dolazi prirodno, a odrasli koji podupiru abortus moraju iskorijeniti ove instinkte ako žele stvoriti tinejdžere koji su pro-choice. Zbog toga štandovi na ulici s pro-life materijalima izluđuju zagovornike abortusa– jer djeca instinktivno prepoznaju male fetuse kao bebe što je žestoki i poražavajuć udar na njihove akcije i svjetonazore. Dječja je reakcija prirodna, a ne ideološka.
Kada si pro life možeš biti suočen s istinom
Postoji još jedan razlog zbog kojeg su odrasli koji podupiru abortus ljuti na sami pogled na pro-life transparente: jer ih ne znaju objasniti svojoj djeci. Za roditelja koji je pro-life to je vrlo jednostavno, čak i ako se radi o slici abortirane bebe: „Djeca znaju da svijet nije u potpunosti sigurno mjesto, njima je samo potrebno znati da su odrasli tu za njih da ih zaštite.
Odrasli koji podupiru abortus, s druge strane, nemaju odgovor. Djeca često vide transparente s pro-life porukama i postavljaju nevina, srceparajuća i iskrena pitanja kao što su: „Tko je slomio bebu?“ Njihovi roditelji, naravno, žele na bilo koji način opravdati abortus djetetu koje je savršeno prikazalo horor njihovog svjetonazora. Oni žele uvjeriti svoju djecu da to nije dijete, a zapravo svi shvaćaju da jest. Upravo zato što glas djece dopire ravno do njihove savjesti, oni se često razbjesne na pro-life aktiviste koji ih navode da se suoče s problemom.
Potrebno je gledati očima djeteta
Zanimljivo je da samo iskorjenjivanjem onog što je dobro, istinito i lijepo u djeci možemo malene uvjeriti da podupiru ideologiju koju smo izmislili da bismo opravdali svojevolju na račun drugih, a to su nerođena djeca.
Dvogodišnja djevojčica može gledati malenu dvanaestotjednu bebu i vidjeti dijete kao što je ona, samo što joj je potrebno ljuljanje i njihanje. Odrasli koji podupiru abortus gledaju tu istu bebu u utrobi i očajnički pokušavaju uvjeriti sami sebe u laž koju čak i dijete može prozreti: da beba koju gledamo uopće nije beba.
Jonathon Van Maren – Lifesite News
Prevela: LR
Foto: Zun Zun – Pexels
