Tijelo ne vrijedi ništa. Duh je koji oživljava. Istina je, Gospodine. Kad bih tijelo dao da se sažeže, ništa mi koristilo ne bi, ako ti ne bi svoga Svetog Duha dao da u njemu živim i po njemu posvećenjem tebe slavim u sebi, u Crkvi svjedočanstvom karizmi i službe. I u svijetu osudom grijeha i njegova začetnika, Sotone. Bez tvog Duha ja ne mogu ništa. Za tvojim Duhom čeznem i njemu se veselim. Smiluj mi se i razori sve moje tjelesne saveze i ropstva.
Uvedi me u potpuno novi (istiniti) život.
U potpuno novu (svetu) ljubav.
U potpuno novi (trajni) mir.
I daj mi potpuno novo – (sveto) potomstvo.
Tu želim naći svoje očinstvo. I tvoj put k Ocu s tobom tako ostvariti.
Gospodine Isuse, smiluj mi se.
Nisam te u nevolji zaboravio, pratim te do savršenstva
+
Mnoge nevolje taru pravednika i odjeljuju ga od svetosti. Ali ga moja svetost spašava i satire sve začetnike nevolja kad se duša ispuni krepošću. Zato su nevolje potrebne.
Ja te, sine, nisam u nevoljama zaboravio, nego idem s tobom, do savršenstva.
Ja u tebi gorljivo propovijedam Kraljevstvo. Ja u tebi činim čuda spasa nad onima koji mi povjeruju. Ja u tebi trpim bijes svjetine. Ja u tebi plačem nad Jeruzalemom. Ja u tebi molim getsemansku muku. Ja u tebi branim apostole. Ja u tebi Petra opravdavam. Ja u tebi pred Pilatom stojim i gledam zube bijesne svjetine. Ja u tebi idem križnim putem. Primam osudu krotko. Susrećem žene. Bolno gledam Šimuna. Šutim s Majkom svojom. Padam i dižem se. Prihvaćam i nosim svoj križ iz ljubavi prema vječnom Ocu. Ja u tebi trpim žalost golotinje i tu ti se najbliže privijam da sakrijem te i opravdam svojom krvlju i svojom čistoćom. Ja u tebi bivam prikovan i u boli uzdignut nad svijet. Na mom probodenom srcu susreću se pogledi onih koji i tebe zbog mene poštuju ili mrze. Ja u tebi na križu umirem.
Otajstvo ljubavi otkriva se na kraju svih gubitaka i oporoga puta
U svakoj svojoj boli i napuštenosti, ja u tebi najprisnije živim – jer si mi posvećen.
Ne traži da te oslobodim od svoga puta, da se od mene ne odijeliš. Izdrži još malo.
Naša smrt je pobjeda nad smrću. Nikad više neće nas gledati naši neprijatelji. A svi sveti u nama će Božju Slavu naći i bez prestanka obnavljati vlastite živote.
Otajstvo ljubavi otkriva se na kraju svih gubitaka i oporoga puta. Naša srca su sjedinjena voljom Očevom, istom boli, istim siromaštvom. Nas čekaju vrata uskrsnuća kad nas svijet neće više vidjeti. Kad ostane bez nas, tad će vidjet svoju osudu. Tad će shvatiti kako blage bjehu riječi naše. Njegova je osuda to što nije htio nas, što je našu ljubav prezirao.
Izdrži još malo. Tvoj Gospodin u tebi krvari. Izdrži još malo, do Očeva blagoslova. Zavrijedio si ga zbog vjernosti meni i postojanog Božjeg straha u sebi. Amen.
–
Hoću. Evo me, Gospodine; na novi korak tvojim križnim putem; do samog kraja – sve do savršenstva. Vodi me.
Iz duhovnog dnevnika Rajka Bundala
Rajko Bundalo – Žena vrsna
Foto: Thati Nguyen – Unsplash
