Bi li dijete ušavši u tvoju crkvu zaokružilo pogledom i uzviknulo: „Bog živi ovdje!“?
Bi li opisao svoju župnu crkvu prelijepom? Takvom da oduzima dah? Nezaboravnom? Priželjkuješ li više vremena za proučavanje njene vrijednosti? Ako je odgovor Ne, želiš li ga promijeniti u Da? Još bitnije: Je li uopće važno je li tvoja crkva lijepa?
Ljepota govori i čini – vratimo je u svoje crkve
Jedan mudri isusovac mi je rekao: „Prisutnost umjetničkih dijela katoličke tematike u kućama ne dokazuje ništa, no mnogo govori.“ To je točno kada se radi o kućama katolika jednako kao i kad se radi o katoličkim župama. Stoga ljepota (i njena odsutnost) ne samo da govori mnogo – ona čini mnogo. Lijepa umjetnost hrani dušu potičući nas da gladujemo za Nebom, gdje prebiva Ljepota osobno.
Mislim da su naš oboljeli svijet i ranjena Crkva takvi jer je naša potreba za ljepotom zanemarena. Filozof Roger Scruton primjećuje: „Ljepota nestaje iz našeg svijeta jer živimo kao da ona nije važna.“ Zbog toga se lijepe crkve rijetko grade, a one koje postoje su često zaboravljene: „Velike francuske katedrale, prepune ljepote i zanimljivosti, sad su kao kitovi nasukani na stranu obalu, vjera kojom su građene je poput treperava svjetla.“, rekao je dr. James A. Patrick.
Što nam je činiti? Počnimo s odgovorima na prigovore povratku ljepote u naše crkve. „Sjajne crkve stoje mnogo novca – novca koji može biti korišten za brigu o siromašnima!“ Točno. No imaju li i siromašni potrebu za ljepotom? Trebamo li hraniti tijelo, a dušu ne? Ne zaboravimo da su u Sjedinjenim Državama mnoge velike katedrale izgrađene prilozima (i radom) siromašnih useljenika koji su željeli prenijeti slavu svoje katoličke baštine iz Europe u Ameriku. Jesu li pogriješili u svojoj velikodušnosti?
Ljepota ne bi trebala zahtijevati materijalne izdatke
Postoje predivni ukrasi namijenjeni našim crkvama koji su jeftini ili čak besplatni. Jedan primjer je glazba. Nije nam nužan orkestar, zbor opere i ogromne orgulje za predivnu glazbu u našim crkvama. Katoličanstvo posjeduje blago uzvišene svete glazbe, jednostavne za pjevanje i bez potrebe za instrumentima. Možemo li si priuštiti neke notne zapise? Pitam voditelje župnih zborova: Imate li moralnu sigurnost da ste si iz ljubavi prema bližnjem i na veću slavu Božju, omogućili najbolju katoličku svetu glazbu?
Potruditi se oko propovjedi
Drugi oblik ljepote koji sve naše župe očajnički trebaju, a ne košta ništa je dobro propovijedanje. Svoju braću koja su zaređena da propovijedaju, pitam: imate li moralnu sigurnost da je propovijed koju spremate za ovu nedjelju obilježena Istinom, Dobrotom i Ljepotom? Hoće li moći svojom propovijedi dokazati da ste iz ljubavi prema bližnjem i na veću slavu Božju, uložili sve svoje sposobnosti, svoje znanje i molitve, posvećenost stvaranju? Poučavajući govorništvo, od studenata zahtijevam da započnu recitirajući poeziju: „Morate naučiti uživati u okusu riječi. Prvo morate sami ući u priču da biste nakon toga mogli i druge povesti tamo. Vaše će riječi biti mnogo vjerodostojnije i pamtljivije ako njihov oblik i sadržaj otkrivaju da su plod rada u ljubavi.“
Braćo, zaređena za propovjednike: Težimo li ponuditi propovijedi koje će razumni i osjećajni ljudi prepoznati kao lijepe? Je li nam to važno? Nismo obvezni postati Fulton Sheen ili Sveti Ivan Zlatousti, no nismo li obvezni stvarati propovijedi koje mogu biti prepoznate kao djela dostojnog slavljenja?
Ako ste ikad svjedočili smjeni straže na grobu neznanog junaka na nacionalnom groblju u Arlingtonu, ne može se poreći da se tamo odvija nešto svečano i važno. I ne može se poreći da odgovorni za smjenu straže vjeruju da je to najvažniji događaj u njihovim životima. Disciplina, žrtva, predanje, točnost, poniznost i poštovanje obilježavaju svaki vid ove svečanosti. Nemoguće je ne pobuditi strahopoštovanje. (Ako pogledate video-snimku, primijetit ćete da nijedan sudionik nije trom, ne nosi neprimjerenu odjeću ni obuću, niti izgleda kao da jedva čeka da sve to završi.)
Grozan propust
Što je s crkvama koje smo izgradili – osobito u posljednje vrijeme? Bi li umjetnine i arhitektura, glazba, inventar, odjeća, posuđe – i osobito naše ponašanje – trenutno potaknuli strahopoštovanje? Možete li zamisliti dijete koje po prvi put ulazi u vašu župnu crkvu, osvrćući se u čudu širom otvorenih očiju uzdahne: „Bog živi ovdje!“.
Istinska ljubav traži da ponudimo najbolje od sebe voljenom. Možemo li povesti pristojan razgovor o tome nudimo li Bogu najbolje od sebe? Usuđujemo li se sami sebe zapitati nudimo li Bogu najbolje od sebe?
br. Robert McTeigue, DI – Aleteia
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: Annie Spratt – Unsplash
