Marija Piskulić je apsolventica pedagogije i sociologije na Sveučilištu u Zadru. U slobodno vrijeme traga za Istinom, Ljepotom i Dobrotom pa o tome nerijetko i piše. Njezinu ste poeziju i kratke tekstove već mogli čitati na našem portalu i Facebook stranici. Sada je imate priliku i malo bolje upoznati.
Talent i ljubav prema pisanju rasli su zajedno s njom
Prispodoba o talentima svima nam je u nekom periodu života bila poticaj da promislimo koji su to naši talenti. Slično je bilo i s Marijom. Otkrila je svoj talent još u osnovnoj školi zahvaljujući zadacima na nastavi hrvatskog jezika. Ljubav prema pisanju nastavila je razvijati na župnom vjeronauku dok je bila srednjoškolka. Iako je razmišljala o tome da odustane od vjeronauka, kako su učinili mnogi njeni vršnjaci, odlučila mu je pružiti priliku. Očekivala je suhoparnost, a dobila profesoricu koja će imati važnu ulogu u njenom životu. Na prvom ih je susretu pitala što ih zanima, o čemu bi htjeli slušati. Prilagodila je vjeronaučne susrete njihovim interesima i poticala ih na promišljanje.
U to vrijeme Marija je pratila nekoliko blogova koji su dodatno oštrili njezin um. Uživala je u citatima velikana poput sv. Augustina. Profesorica koja je vodila župni vjeronauk je to prepoznala i počela joj preporučivati i posuđivati knjige. Duša i um hranili su se vrhunskim stvarima i tako doprinijeli kasnijem pisanju. U svemu je tome i neizmjerno uživala.
Ta je profesorica čitala i prve Marijine uratke. Bila joj je neizmjerna podrška i pomagala joj usmjeravati se i brusiti vještine. Uz nju, još joj je jedna prijateljica davala podršku. Marija je od milja zove Plava. Ona je Mariji organizirala neformalni tečaj poezije. Iako sama nije bila stručna u tom području, trudila se postavljati joj izazove i motivirati je da radi na svom talentu i vještini. Čitala je njezine uratke i ohrabrivala je da stvori svoj prepoznatljiv stil. Bilo je to već u studentskim danima.
Pisanje joj je pomoglo razvijati dublji odnos s Bogom, a sada pisanjem nerijetko Bogu privlači druge
Teme su razne, od ljudskih iskustava poput ljubavi do ozbiljnih tema o komunikaciji, društvenim aktualnostima i slično. Nisu svi tekstovi namijenjeni za objavu, ali svi su pomoć na putu promišljanja autorice te nerijetko imaju katarzičan učinak na nju. Piše izlijevajući srce i um na papir pa često ostavlja sama sebi vremena proći napisano još nekoliko puta prije završne verzije kako bi pisana riječ dobila i objektivnu vrijednost.
Marija ne piše samo o duhovnoj tematici, niti je o tome pisala u početku svog puta kao autor. Kako sama kaže, trebalo je vremena da vjera sazri i dosegne dubine.
„Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim.“ Jr 29,13
Poniranje ispod površine započela je propitkujući samu sebe zašto ide na misu baš u svoju tadašnju župu ako tamo ne čuje Boga niti ono što joj on možda želi poručiti. Počela je ići na mise u druge okolne crkve. Krenula je na duhovne obnove i kasnije na vjeronauk u salezijanskoj župi na Jarunu. Upoznavajući Boga, sve je češće i više razgovarala s Njim, promišljala o Njemu i pisala o Njemu. Odnos s Njim tješio ju je i hrabrio u mnogim životnim olujama. Spoznala je da „ne živi čovjek samo o kruhu“. (usp. Mt 4,4)
Važno je s Bogom razgovarati i biti u tome slobodan, siguran u Njegovu ljubav
Vjera joj se uvijek činila kao nešto šturo, kao sama forma, a čitajući kvalitetnu katoličku literaturu i njegujući odnos s Bogom otkrila je njezine dubine i ljepote. Kao omiljene autore spominje Michaela D.O’Briena i G. K. Chestertona te ih toplo preporučuje i našim čitateljima. Osim njih, danas na teme njezinih radova znatno utječu društvena događanja i mnoge konferencije na temu istih na kojima kao studentica sociologije rado sudjeluje. Osim vlastitog izražavanja i oblikovanja mišljenja, cilj joj je svojim pisanjem drugima uljepšati dan.
Samokritična je i smatra da treba još njegovati svoj talent prije nego što se odluči napisati zbirku ili knjigu. Iako, razmišlja o tome i vjeruje da knjiga ne bi bila vezana uz njezinu struku. Za sada se ipak zadržava na kraćim uratcima.
Ono što je naučila, potiče i druge da otkriju, a to je da je neizmjerno važno s Bogom razgovarati pa čak i raspravljati, ali, u ljubavi, ljubeći i čvrsto vjerujući da nas On ljubi. Svojim životom svjedoči da nam On pomaže da rastemo u vrlinama, krepostima, da njegujemo svoje talente i da bismo malo toga ili ništa bez Njega postigli. Stoga, ohrabruje sve da se Njemu prvom obratimo u svakom strahu i nedoumici, nezadovoljstvu sobom… i da ga nikada ne prestanemo tražiti, Njega – Put, Istinu i Život.
STALOŽENOST
I.
Kraj dana
Molitva
Gurkaju me nemiri
S lijeva i s desna
Centralno
Nokaut
Samo što nije
Onda molitva
I čini mi se
Srce mi je nešto
Šire i mekše
Pa ljutnja nije tvrda
Pa tuga nije tako gusta
Zavist, ljubomora
Izgube se u molitvi
II.
Tko će ih naći
Ne mogu ih tad tražiti
Sklopljene mi oči
Spavam
Konačno zaspala
Jer pala je molitva
Ni ne želim ih tražiti
III.
Nema tih tableta
Koje mogu zamijeniti
Ono što se dogodi
Kad taman u krizi
Oko spavanja
Zazovem tvoje Ime
Ili u bilo kojoj drugoj
Krizi
IV.
Kriza i Križ
Čine se slične riječi
Mora da se tvoje Ime
Uplelo u “i” između njih
U izjavi “Kriza i Križ”
Pa nekako
Koliko god teške riječi
Nosive su
V.
Sklopljene mi oči
Spavam
Konačno zaspala
Jer pala je molitva
Marija Piskulić
–
MOLITVENIK
Njen molitvenik
Je u novinama
Izgleda kao
Zbirka litanija
Iza svake
Loše vijesti
Ide
“Bože, smiluj se…”
Kažu da je previše
Fatalistički orijentirana
Ali dobro je dok moli
Valjalo bi samo
Da joj je molitvenik
Malo bolji
Da je više
Dobrih vijesti
Nego loših
Ali ona bar moli.
Marija Piskulić
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Marija Piskulić, privatna zbirka
