„Mi smo vjernici, ali ne idemo u crkvu, mi se molimo kod kuće“. Ovo je rečenica koju mi vjeroučitelji vrlo često čujemo od naših vjeroučenika koji govore o vjerskom životu svojih obitelji. Naši odgovori na nju mogu biti različiti, ali nerijetko podrazumijevaju više osude, a manje pomoći, od strane nas koji zagovaramo i potičemo na primanje sakramenata i življenje vjere unutar zajednice Crkve.
Korona kriza koja nas je zadesila postala je prilika za osvješćivanje nekih, posve neslućenih novih obzora našeg vjerničkog života i naše crkvene prakse. Karantena kroz koju smo prošli u korizmenom i vazmenom vremenu za moju je obitelj bila veliki blagoslov o kojemu želim posvjedočiti. No, da se najprije vratim još malo dalje u prošlost.
Nedjelja bez ekrana
Prije nešto više od dvije godine suprug i ja smo u potrazi za dragocjenim vremenom posvećenim našoj obitelji odlučili učiniti jedan, za nas veliki, korak. Dogovorili smo se da ćemo nedjeljom pogasiti sve ekrane i nedjelju posvetiti odlasku na misu, a ostatak dana provesti družeći se jedni s drugima i to bez ometanja sa strane. Ubrzo smo osjetili blagodat ove naše odluke te smo naše iskustvo podijelili s drugima te smo nastavili s ovom praksom sve do danas.
Ustrajući u našoj odluci i ljubomorno čuvajući nedjelju bez ekrana našli smo se pred zidom u situaciji kada su mise s narodom postale zabranjene i kada je jedini način sudjelovanja u nedjeljnoj euharistiji bio moguć pomoću medija. Zbunjeni i razočarani, našu smo odluku prekršili i te smo nedjelje misu pratili putem medija. Svatko tko s malom djecom prati misu, a mi ih imamo četvero, vrlo dobro zna da to nije lak zadatak. Ubrzo smo uvidjeli da nam ovaj način sudjelovanja u euharistiji donosi mnogo nemira, a bližio se Veliki tjedan i shvatili smo da moramo učiniti nešto da riješimo taj problem.
Obiteljska molitveno-katehetska slavlja
Iako smo i do tada kao obitelj redovito molili, učinila sam veći napor, unaprijed sam pripremila materijal za našu molitvu i upotrijebila svoja stručna katehetska znanja kako bi naša molitva bila prožeta raznovrsnim metodama osluškivanja i prihvaćanja Božje riječi. Naše molitve na ovaj su se način pretvorile u prava molitveno-katehetska slavlja. Tada smo po prvi puta doživjeli našu obitelj kao malu kućnu Crkvu koja živi svojom samostalnom duhovnom dinamikom i osobitim molitvenim životom. Spoznaja da u našoj kući gradimo Crkvu pisanu velikim C i na taj se način ujedinjujemo sa sveopćom Crkvom za nas je bila veliki blagoslov i radost. Ovako pripremljene kateheze najprije sam podijelila s nekoliko obitelji koje su je lako prihvatile i pomoću nje slavile Boga, a zatim sam ih objavljivala na portalu Žena vrsna.
Molimo kod kuće i pripremamo se za nedjeljno misno slavlje u crkvi
S popuštanjem epidemioloških mjera ponovno smo se vratili na nedjeljna misna slavlja u crkvu, no zadržali smo naše kateheze te smo se subotom pripremali za nedjeljno slavlje. Ovako pripremljeni za nedjeljnu misu mnogo smo lakše uz djecu pratili misna čitanja i propovijed, Crkveno smo zajedništvo intenzivnije doživjeli i bili smo spremniji za primanje sakramenata.
Primijetili smo da je djecu lakše umiriti jer ih možemo podsjetiti na nešto o čemu smo dan ranije razgovarali, možemo ih pozvati da pozornije slušaju i da pogode o čemu će uskoro biti riječ. Djeca su također pozornije pratila i svećenikove propovijedi, jer su znali sadržaj o kojem će svećenik govoriti. Kada zajedno kod kuće molimo na ovaj način upoznajemo liturgijske simbole i geste, tumačimo obrasce vjerovanja, pjevamo liturgijske pjesme i u ozračju punom spontanosti i opuštenosti slavimo Boga na naš način. Molitve koje spontano izreknemo pridružujemo molitvi vjernika.
Božja riječ u središtu našeg života
Na ovaj način pomalo posvećujemo našu obitelj i našu kuću, naše vrijeme, predmete i jedni druge Božjom riječju i tako svi zajedno rastemo učeći jedni od drugih. Ovakvo zajedništvo blagotvorno je za naš svakodnevni obiteljski život, za naše odnose i način prihvaćanja životnih teškoća. Postavljajući Božju riječ u središte našeg obiteljskog života, naviještajući je, jedni drugima donosimo mir i produbljujemo zajedništvo. U Božjoj prisutnosti dozvoljavamo da njegova riječ otvara nove teme za naš razgovor, dijelimo jedni s drugima mala svakodnevna dobročinstva i doživljavamo da on njeguje naš obiteljski život.
Božićno obiteljsko molitveno slavlje
Iskustvo kućne Crkve koje sam sa svojom obitelji doživjela omogućilo mi je da i onim obiteljima koje ovoga Božića mole kod kuće ponudim stručnu pomoć, pišući za njih kateheze. Pripremite unaprijed vaše molitveno slavlje uz prigodne tekstove i prijedloge aktivnosti koje svaka obitelj može organizirati u svojem domu. Neka našim kršćanskim obiteljima ovaj Božić bude Duhom Božjim ispunjen, a mirom Kristovim blagoslovljen! Otvorimo vrata našeg doma Gostu kojega ni jedna pandemija neće spriječiti da uđe u naše dnevne boravke i da bude s nama Bog!
Iva Maričić – Žena vrsna
Foto: Jordan Cannella
