Ovo se može činiti kao sasvim običan recept za pravljenje domaćeg plastelina (onaj za koji nije velika šteta ako ga djeca počnu jesti). Ali nije. Zašto? Slušaj ovo. Kako započinje svaki pravi recept? Pa nemam pojma. Ovaj moj počinje ovako: guglaj.
Želiš plastelin za klince? www.google.com je prva stanica. Tako je počela moja potraga. Kako naći idealan recept? Tako da nađeš neki za koji sastojke imaš doma. Ali sve sastojke. Ne kao ja. Imam samo neke sastojke pa improviziram. Nemoj tako.
Zbilja se bolje držati uputa
Dakle, nađeš recept kao recimo ovaj moj: brašno, sol, limunska kiselina, voda, ulje i jestive boje. Koliko čega? Otprilike? Pa ne baš. Zbilja je bolje pratiti što piše i držati se što točnije uputa. Jednom kad kreneš shvatiš o čemu pričam. Što je najbitnije? Uključiti djecu. Ti to ozbiljno? Da. Najozbiljnije. Uključi djecu.
Dakle, gdje smo stali? Imaš sve potrebne sastojke, imaš djecu i potrebna ti je kuhinja ili barem jedan dio nje. Štednjak. Ako imaš stari štednjak na struju, možeš se prošetati do plaže (smiješ povesti i djecu) i kad se vratiš bit će taman ugrijana ploča. Ako imaš plin, ipak ništa od plaže.
Pronađi neku teću, lonac (ne onaj veliki za juhu), neku manju teću koju ako nešto pođe po zlu možeš eventualno baciti. Ubaci sastojke u teću, stavi ih na ili: a) zagrijanu ploču ili b) plin. Kojim redoslijedom? Sama ćeš otkriti nakon nekoliko puta. Najbolje je pratiti upute iz recepta. Obično bude točno. Ne nužno svaki put. Ako ti piše da trebaš smjesu miješati, to možeš prepustiti djeci ako su dovoljno velika. Svakako je potrebno da stojiš nad njima i paničariš jer će ti teća zagoriti skupa s plastelinom (rekla sam odmah da uzmeš neku koja ti neće više trebati). Ako imaš male klince, jednom rukom miješaj, drugom drži djecu dalje od štednjaka.
Plastelin u boji?
Obično u receptu piše da na kraju stavljaš jestivu boju. E to, recimo, prepusti djeci. Ako su manja, neka odaberu boju. Ako su veća, daj da sama stavljaju boju. Najbolje je napraviti plastelin koji će biti bez boje i onda odijeliti i kasnije dodavati boju jer onda od jednog kuhanja i preznojavanja nad zdravljem djece možeš napraviti više boja. Kako znam? Iskustvo je moj odgovor. Dobar tek! Ups! Ipak ne. Nemoj jest plastelin. I ne. Nemoj ga dati ni djeci. Znam da im ne može ništa biti, ali ako si već tu, pogledaj neki recept s pravim uputama za pravu večeru. Plastelin nije večera.
Dakle, treba ti…
E, sad ozbiljno. Nabavi već spomenute sastojke i teću. I neku šalicu za mjeru. Dakle, treba ti:
Brašno – 1 šalica
Sol – ½ šalice
Limunska kiselina – 1 žličica
Voda – 1 šalica
Ulje – 1 žlica
Ubaci brašno, sol i limunsku kiselinu u teću i pomiješaj ih. Idemo dalje. Pratiš me? Dakle, sad ti treba i kuhalo za vodu gdje ćeš ugrijati vodu. U šalicu kipuće vode dodaj žlicu ulja. I sad sve to ubaci u teću gdje se već nalazi brašno, sol i limunska kiselina. Uključi plin i pokušaj to skuhati da ti ne zagori. Cijeli taj postupak kuhanja traje minutu i pol. Shvatit ćeš to nakon minute kad se cijela smjesa stvrdne i ne možeš je više miješati. Smjesu izvadi na neku ravnu podlogu gdje ćeš je lakše oblikovati. Pazi da se ne opečeš jer peče, vruće je. Auč!
Sad kad ti se smjesa malo ohladila možeš je oblikovati i podijeliti na koliko god dijelova želiš i svaki dio obojati u drugu boju. Kako ćeš to napraviti? U smjesi napravi rupu i ulij jestivu boju po želji.
I to je to. Hvala tebi na strpljenju.
Valnea Prodan – Žena vrsna
Foto: Žena vrsna
