Na svakom krštenju u crkvi, ali i u Vazmenom bdijenju, obnavljamo krsna obećanja koja su u trenutku našeg krštenja umjesto nas dali naši roditelji i kumovi. Osim što potvrđujemo svoju vjeru u Krista, pripadnost Njemu iskazujemo i odricanjem od Sotone i njegovih djela. Jeste li ikada razmišljali o tome čega se odričete kad kažete: Odričem se Sotone?
Odričem se Sotone i svih djela njegovih i svega sjaja njegova
Kada govorimo o privlačnoj moći zla, obično mislimo na sposobnost Sotone da nas navede na činjenje zlih djela. To je svakako i najopasnije za naš život. No je li to jedino na što nas zlo privlači? Rekla bih da postoje 4 razine privlačnosti zla.
1. Sotona nas napastuje na grijeh
Prva razina koja nam pada napamet i ona na kojoj Sotona najčešće djeluje je navođenje na grijeh. Mijenjajući naš pogled na stvarnost i posljedice naših odluka, Sotona nam zlo prikazuje kao bolji, zanimljiviji, korisniji ili pametniji izbor. Protiv ovakvog djelovanja možemo se boriti tako da formiramo svoju savjest upoznavajući nauk Crkve te da revnom molitvom i sakramentima budemo povezani s Kristom. Odlučna pripadnost Kristu pomaže nam da budemo odlučni i po pitanju odricanja od grijeha. U odlukama se (pa i onim najmanjima) možemo pitati:
- Što Crkva kaže o izboru koji je preda mnom?
- Bih li bez srama mogao svoju odluku reći Isusu da stoji ispred mene?
- Što bi Isus učinio na mom mjestu?
- Mislim li da će me moj izbor dovesti bliže Bogu ili udaljiti od Njega?
Kod većih odluka možemo moliti za razboritost i vjernost i posavjetovati se s duhovnikom ili drugim svećenikom. Kao savjetnika možemo odabrati i osobu koja je zrelija u vjeri od nas i djelima pokazuje plodove života po Duhu.
2. Strah od Sotone kojeg posvuda vidimo
Ako živimo u stanju milosti, redovito se ispovijedamo i primamo svetu pričest, teško će nas Sotona direktno navesti na grijeh, posebno ne na smrtni grijeh. Prisjetimo se da je smrtni grijeh onaj u kojem potpuno slobodno i svjesno odlučujemo učiniti neko zlo.
Kada Sotona vidi da nas ne može navesti na grijeh, poduzima druge korake kako bi nas udaljio od Boga i mogao ponovno pokušati s grijehom. Posebno ako osjećamo gađenje prema zlu, oprezni smo u svojim odlukama i odlučni da se zla klonimo. Tada vrlo lako u naše misli ulazi pretjerana zabrinutost da ne bismo sagriješili. Čini se da je Sotona sa svojim djelovanjem prisutan posvuda. U svemu nam se može činiti da se nalaze njegove varke i klopke. Možemo čak otići tako daleko da se doimamo samima sebi boljim katolicima koji „raskrinkavaju podvale Zloga“.
Možda nismo svjesni, no ovo je putanja koja sve više vodi u nepovjerenje prema Bogu. Budimo svjesni da u stanju milosti i predani u Božje ruke, zasigurno ne možemo nastradati od đavla. Primijetimo li da sve češće i u svemu vidimo đavla, možemo se zapitati:
- Potiču li me ova saznanja o djelovanju Sotone na veće pouzdanje u Boga ili u meni izazivaju strah?
- Čine li da se uznosim nad drugima?
3. Zlo nas privlači svojim sjajem
Ponekad nam se čini da ne samo da nas zlo ne privlači, nego se zgražamo i gnušamo zla pa ipak događa se da ne možemo prestati čitati ili govoriti o nekom problemu ili događaju. Sve više o njemu istražujemo i razmišljamo. Nismo ni svjesni da nas je sjaj zla privukao na način da od njega ne možemo odvratiti pogled. Zalijepio nas je. Ponovno se događa da nas Sotona odvraća od Boga pretjeranim gledanjem u zlo, makar i sa zgražanjem.
Ako uočimo kod sebe zanesenost nekim događajem, možemo se zapitati:
- Imam li dužnost baviti se ovime?
- Mogu li moja saznanja i uloženo vrijeme nešto promijeniti?
- Dolazi li od ovoga kakvo dobro za mene i moje bližnje?
4. Zlo izaziva strah u nama jer se čini preveliko
Svijet je pun zla: nepravde i zločini su na svakom koraku. Što više pratimo medije, to smo više upoznati s razmjerima zla u svijetu. Posebno nas dira trpljenje nevinih, nepravde nad malenima i zločini onih manje sretnih od nas. I s pravom je tako. I Sveto pismo spominje kako krv nevinih vapije u nebo. Međutim, može se dogoditi da gledanje u zlo u nama rađa strah jer nam se čini da je zlo preveliko u odnosu na dobro. Korak po korak i neprimjetno počinjemo gubiti povjerenje u Boga. Zašto dopušta sve to i dokle tako? I najgora misao: možda je zlo ipak jače.
Što možemo učiniti, osim samo reći: „Odričem se Sotone“
U svim gore navedenim napastima kojima nam se đavao nameće možemo se boriti upravo onako kako se Isus borio protiv zla. Kad bismo izvukli samo po jednu rečenicu Svetog pisma na svaku zlu misao, svaku vijest o zlu u svijetu, svaki zaključak o djelovanju Zloga, Sotona bi izgubio svoju snagu. Isto tako kad god osjetite napast ili teret zla, možete se preporučiti zaštiti svog anđela čuvara, izmoliti molitvu sv. Mihaelu i/ili Zdravo Marijo.
Ne potičem vas da zanemarite zlo niti da se pravite da Sotona u svijetu ne djeluje. Dapače, potičem vas da mu se svjesni njegovog djelovanja snažno oduprete. Imajte na umu da koliko god bio moćan, Sotona može djelovati samo ako i kada mu Bog to dopusti. Stoga sve kušnje i zla koja nas snađu nisu dokaz prevage zla, nego prilika za naše posvećenje. Bog je onaj koji nas je stvorio iz ljubavi i zbog iste ljubavi nas želi spasiti. Štogod da dopusti, dopušta samo za naše dobro ma kako loše nama djelovalo. Odrecimo se stoga Sotone, svega djela njegova i svega sjaja njegova! Vjerujmo u Boga Oca svemogućega i Sina koji se dao ubiti za naše spasenje!
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Allef Vinicius – Unsplash
