Čitanja:
Jer 23,1–16
Ps 23,1–6
Ef 2,13–18
Mk 6,30–34
Današnje nam evanđelje donosi izvještaj o povratku dvanaestorice apostola s prvog misijskog putovanja, a čitanja odražavaju vlast i poslanje Crkve.
Prorok Jeremija u prvom čitanju kaže da pastiri Izraela upropašćuju i raspršuju ovce paše njegove svojim zlodjelima. Obećaje da će im podići pastire da ih pasu te se ničega više neće bojati ni plašiti niti će se gubiti. Pastir kojeg Gospodin obećaje je izdanak Davidov, koji će okupiti raspršeno stado i podići nove pastire (vidi Ez 34,23).
Svjetina koja se okupljala na zelenim poljanama (vidi Mk 6,39) je slika povratka raspršenog stada u Izrael. Ovi Ljudi slute da je Isus Gospodin, Dobri Pastir (vidi Iv 10,11), kralj kojega su iščekivali (vidi Hoš 3,1–5).
Isus se sažalio nad narodom bez pastira. Istim je riječima – kao narod bez pastira – Mojsije opisivao Izrael (vidi Br 27,17). Mojsije je poslao Jošuu, a Isus šalje dvanaestoricu da nastave pasti ovce Njegove na zemlji.
Isus ne okuplja samo Izrael, nego sve narode svijeta – u jedno stado
Isus spominje i druge ovce, koje nisu iz Izraela, ali će čuti Njegov glas i biti pridružene stadu s jednim pastirom (vidi Iv 10,16).
U Božjem planu, Crkva prvo traži izgubljene ovce stada Izraelova, a onda privodi i sve narode tom jedinstvenom stadu (vidi Dj 13,36; Rim 1,16).
Pavao u današnjoj poslanici predstavlja Crkvu kao novo stvorenje, sazdano od Izraela i svih koji vjeruju da je Isus Gospodin. Od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu izmiri s Bogom po križu.
Po Crkvi Gospodin Isus, Dobri Pastir, još uvijek vodi svoje stado na zelene poljane svoga kraljevstva i odmara nas mirnim vodama krštenja, pomazuje nas uljem u sakramentu potvrde i prostire pred nama trpezu euharistije, prelijevajući naše čaše svojim milostima.
dr. Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
