Svaki roditelj koji se trudi odgajati svoje dijete poželi dobiti popis uputa što, kako i kada učiniti. Cilj nam je svima uglavnom isti: da dijete bude dobro i poslušno. Međutim, kroz iskustvo svi naučimo da gotovih recepata nema i da nije uvijek loše kada dijete pokazuje svoju volju. Popcak, obiteljski terapeut i otac, iz bogatog iskustva donosi sustav odgoja koji je u skladu s učenjem Crkve o ljudskoj naravi i koji pomaže da odgojimo svetu djecu. Pisala sam o njegovom poimanju svakodnevne discipline, a u prošlom tekstu smo započeli s metodama korektivne discipline.
Nastavljamo sa 5 novih tehnika korektivne discipline:
1. Pitanja usmjerena na rješenja
Još jedan način korektivne discipline koji nam pokazuje kako se možemo nositi s neželjenim ponašanjem djeteta su pitanja usmjerena na rješenja umjesto na probleme. Ponekad je sasvim suvišno i vodi nas u krivom smjeru kada želimo pod svaku cijenu otkriti korijene i proces problema s kojim se suočavamo.
Imamo običaj postavljati pitanja koja nas ne vode nikamo. Npr. dijete napravi nešto loše, a mi mu uputimo pitanje: “Što je to s tobom? Koji je tvoj problem?” Umjesto toga pitajmo se: Što moje dijete želi postići ovakvim ponašanjem? Kad otkrijemo djetetov cilj, moći ćemo ga poučiti boljem i dostojnijem načinu za postizanje željenoga. Ako se pitamo kako pomoći djetetu umjesto kako ga proglasiti lošim, također ćemo otkriti koje situacije dovode do problematičnih i napetih situacija. Posebno je to važno kod male djece. Mnoga djeca naprosto ne funkcioniraju dobro ako su umorna, gladna ili pospana. Možda ih izazivaju nove situacije ili okolnosti. Tragajući za rješenjem omogućit ćemo i sebi i djetetu bolje funkcioniranje.
2. Novi način ograničavanja – kad dijete zloupotrebljava neku privilegiju ili je pod prevelikim utjecajem vršnjaka
Mnogi roditelji upotrebljavaju ograničavanje kao metodu korektivne discipline: npr. zabrana svih vrsta izlazaka osim škole. Ta se metoda može koristiti, ali važno je znati kako je koristiti. Ne želimo da dijete pomisli da je provođenje više vremena s roditeljima i obitelji kaznena mjera.
Prije svega, moramo biti svjesni da djeca ponekad koriste ograničenje izlazaka za vlastite ciljeve. Stoga je potrebno pažljivo razmotriti situaciju prije nego se odlučimo na ovaj korak. Možda je vašem djetetu problem neka nova situacija od koje na ovaj način može pobjeći bez puno objašnjavanja. Često se to događa kod adolescenata. Koliko god žele imati slobodu i neovisnost, zapravo istovremeno imaju i strah od odvajanja od roditeljske sigurnosti i novih situacija s kojima se možda neće znati nositi. Tako nam se može dogoditi da kaznom zapravo nagrađujemo loše ponašanje. Npr. dijete se boji odlaska na zabavu kod prijatelja. Ako vas izazove da ga kaznite zabranom izlazaka, ne mora prijatelju reći da ne želi doći već svu krivnju svaljuje na roditelje što je daleko prihvatljivije u njegovom društvu.
Stoga kad koristimo ovu mjeru, prvo ćemo se upitati koja vrlina ili sposobnost djetetu nedostaju ako se ponaša na određeni način. Kaznu ćemo osmisliti tako da mu pružimo priliku da se u toj vrlini vježba. Umjesto da mu naprosto zabranimo izlaske, osmislit ćemo “dodatnu nastavu”. Npr. ako je dijete pokazalo neodgovornost ne vodeći računa o svojim školskim zadacima, tražit ćemo načine da ga učimo odgovornosti. Za vrijeme trajanja zabrane izlazaka povjerit ćemo mu zadatke kroz koje može vježbati odgovorno ponašanje.
Koristeći zabranu izlazaka na ovaj način, zapravo djetetu pomažemo izgraditi nove vještine i sposobnosti umjesto da ga naprosto osudimo na “kućni pritvor” u kojem će se zatvoriti u svoju sobu i baviti svojim hobijima. Osim toga ovaj način zadovoljava pravednost koju želimo pokazati kroz odgoj jer je odgojna mjera točno usmjerena na ispravljanje lošeg ponašanja, a ne na kažnjavanje djeteta.
3. Ukidanje privilegija
Još jedna omiljena i često korištena odgojna metoda je ukidanje privilegija poput oduzimanja mobitela, uklanjanja omiljene igračke i sl. Popcak naglašava da je ova metoda odgojna jedino ako se koristi za rješavanje problema koje je vezano uz određeni predmet tj. privilegiju. Znači, ako vaše dijete neodgovorno koristi mobitel, u redu je oduzeti ga na neko vrijeme. Tako nemamo kaznu već odgojnu mjeru koja poučava.
Međutim, oduzeti djetetu mobitel zato što nije pospremilo svoju sobu nema odgojni cilj već više sliči na osvetu. Poruka je posve pogrešna, dijete ne razumije vaš postupak i povezanost među vama je narušena. S druge strane, ako dijete vidi logičku povezanost svog i vašeg postupka i ako ste postupili s ljubavlju, i ovakva situacija može biti na izgradnju međusobne povezanosti.
4. Vježbanje – kad su djeca sposobna za neko ponašanje, ali ga iz nekog razloga ne provode
Uzmimo za primjer da je vaše dijete već više puta posve dobro pospremilo svoju sobu, međutim u zadnje vrijeme je soba uvijek neuredna, neovisno o tome koliko ga upozoravate. Pokušali ste ostale metode, no pokazale su se neuspješne. Reći ćete svom djetetu: vježbamo pospremanje sobe. Dijete će pod vašim nadzorom pospremati. Ako ne obavi zadatak dobro, sve kreće ispočetka.
Ovu metodu treba koristiti relativno rijetko jer crpi puno iz emocionalne banke vašeg odnosa s djetetom. Može biti prilično učinkovita, osobito kod djece do 10 g. Obično se koristi u krajnjoj nuždi kada se ostale nježnije metode pokažu neučinkovite.
Važno je pripaziti na nekoliko stvari:
- Ne koristite ovu metodu ako vaše dijete već više puta nije dokazalo da je sposobno za određenu zadaću.
- Prvo isprobajte sve ostale metode i tek kad se pokažu neučinkovite, krenite s metodom vježbanja.
- Ne koristite je na ponižavajući način – vježbanje nije kazna niti prilika da se osvetite svom tvrdoglavom djetetu. Postupajte kao dobar trener: tražite rad, ponavljanje, ali neprestano ohrabrujte dijete i pratite svaki korak.
- Nagradite trud – nakon što uspješno završite i vaše se dijete potrudilo, izdvojite još nešto vremena za njega kako biste ga pohvalili. Tako nadoknađujete ono što ste uzeli iz emocionalne banke.
5. Fizičko preusmjeravanje – metoda koja se koristi za mlađu djecu kako biste osigurali poslušnost i izbjegli svađu
Ponekad možete pričati koliko hoćete, ali dijete ne reagira na vaše zahtjeve ili upute. To je posebno problem s djecom mlađom od tri godine. Oni ponekad teško razumiju zahtjeve koje im postavljate ili su naprosto u fazi kad uživaju reći “ne”. Međutim, metoda pomaže i kod starije djece kada su preuzbuđena i ne žele surađivati.
Kako provoditi ovu metodu? Fizičko preusmjeravanje kao odgojna metoda sastoji se od nekoliko koraka:
1) Recite direktno i jasno djetetu što tražite od njega održavajući kontakt očima.
2) Ako dijete odbije, ponudite mu da izabere hoće li to učiniti samo ili želi da mu vi “pomognete” da to učini.
3) Ako dijete odbije ili odluči da želi vašu pomoć, nježno ga uzmite za ruku i provedite kroz proces zadanog. Nikako ovu metodu ne koristite ako ste preuzrujani da se ne dogodi da je pretvorite u zlostavljanje. Potreban vam je čvrst, ali smiren pristup. Možda vam može pomoći slika učitelja koji s ljubavlju vodi dijete kroz zadatak korak po korak.
4) Nakon toga, pitajte dijete želi li samo nastaviti s obavljanjem zadatka.
5) Na kraju zahvalite djetetu što vas je poslušalo čak i onda kad mu je to bilo teško. Dopustite mu da izrazi svoje osjećaje ma kakvi oni bili i onda zajedno o tome popričajte.
Ova metoda također nije zamišljena da se koristi često već jako rijetko. Ako se ustrajno držite metoda svakodnevne discipline, možda će vam trebati svega par puta u djetetovu životu.
Na kraju je važno još jednom naglasiti da metode korektivne discipline ne služe kao kazne, već kao poduka. S tom mišlju bit će vam lakše zadržati dostojanstvo i strpljenje u odnosu s vašom djecom. Cilj discipline općenito je zadržati dobar i prisan odnos s djetetom dok ga vodite kroz nove vještine i učite novim vrlinama. Sretno!
Prema knjizi “Parenting with Grace”, L. & G. Popcak,
Pripremila: Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: Unsplash
