Siguran sam da je svatko od nas barem od jedne osobe dobio čestitku na dan rođenja djeteta: „Čestitam, postao si tata!“ Bilo bi dobro kada bi to bila samo jedna osoba. Međutim, kako se broj poziva umnažao, vjerojatno ste dobivali sve više takvih čestitki. Dakle, pitanje je zapravo – kada nastaje život – jer tada postajemo i očevi. Toliko se puta supružnici sjedinjavaju u bračnom činu, ali samo jedan od tih puta stvara se život. Ako su sposobni, kako se može čuti u razgovorima, sami „napraviti dicu“ kako to onda ne naprave odmah, iz prvog puta? Oni sami nisu dostatni, oni sami to ne mogu, već sama priroda govori o tome!
Za život je potreban Duh
Da život ne nastaje kada se dijete rađa, dokaz nalazimo u sv. Pismu. Lijepo nam piše psalmist: „I sva ova bića željno čekaju da ih nahraniš na vrijeme. Daješ li im, tada sabiru: otvaraš li ruku, nasite se dobrima. Sakriješ li lice svoje, tad se rastuže; ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju. Pošalješ li dah svoj, opet nastaju, i tako obnavljaš lice zemlje.“ (Ps 104,27-30) Koliko su veličanstvene ove riječi, koliko duboke! Drugim riječima, psalmist kaže ovo: sam spermij i jajna stanica nisu dovoljni, to je samo materija, a ona nije dovoljna da bi postojalo ljudsko biće, potreban je Duh! S tvrdnjom kako čovjek nije samo tvar, nego ima i duhovnu dimenziju složiti će se i nekršćanske religije. U sv. Pismu nalazimo odgovor koji je to Duh – Duh Gospodnji.
Božanska klica
Dakle, naša djeca imaju Duha Gospodnjega u sebi, kao i supruga, otac, majka, punica, punac, u svih nas je Gospodin udahnuo svoj Duh da bismo mogli živjeti. Svi imamo klicu Božjega u sebi, i u tome smo posebni, drugačiji od ostalih bića. Ovoga treba biti duboko svjestan, jer ovo je područje na kojem se stvara plodno tlo za onaj najstrašniji ljudski zločin – abortus, ubojstvo nevinog čovjeka! Ako život počinje rađanjem, onda ono prije nije život. Stoga je sve dopušteno s djetetom u utrobi: raditi kojekakve testove na njemu, istraživati, u konačnici i ubiti. No, Bog nam po ovom psalmisti tako jasno i jednostavno objašnjava da to nije tako!
Test trudnoće nije samo njena stvar
„Dragi, kasni mi…“ Mnogi misle: neka sama radi test, što ja imam s time, eto joj tamo novci neka ide u ljekarnu, neka obavi test pa mi javi. No, kako život počinje začećem, tako i uloga oca počinje već tada. Gotovo je nemoguće znati taj trenutak, ali otac može sudjelovati najbliže tom trenutku – na testu trudnoće. Nakon što zajedno ujutro ustanu, odlaze u kupaonicu i stavljaju test u urin. Ubrzo ugledaju „+“. Čestitamo, postali ste otac! – šalju nam čestitku s Neba. Zapravo, to već traje neko vrijeme, ali sad ste saznali. I stvari se sada počinju polako mijenjati.
Javlja se val emocija – straha, zatim ponosa, brige, raznih pitanja, ali jedno je sigurno: dijete je tu i ono raste. Kako kaže moja supruga: „Trudnoća traje taman toliko da se čovjek može pripremiti za rođenje djeteta.“ Ovo vrijeme je jedno povlašteno vrijeme u kojem otac može započeti svoju ulogu oca na katolički ili poganski način. Može odabrati pomagati supruzi (koliko god obaveze to dopuštaju) te slobodno vrijeme više provoditi s njom i djetetom /djecom ili se ponašati kao da se to njega ne tiče.
Prvo tromjesečje – iskazati snagu pomažući u kućanskim poslovima
Prvo tromjesečje je možda najrizičnije razdoblje trudnoće zbog veće opasnosti štetnih utjecaja na razvoj djeteta te mogućeg sponatnog pobačaja. Osim toga, poznato je i po tome što supruga često tada ima i intenzivne mučnine. Dakle, ako ona ne može izaći s našim zajedničkim prijateljima na piće, zašto bih izlazio ja i ostavljao je samu da povraća i snalazi se sama. Dogodi li se, ne daj Bože, neka komplikacija nije li bolje biti pokraj nje i pomoći koliko znanje i mogućnosti dopuštaju? Osim toga, otac može majci svog djeteta u ovom razdoblju puno pomoći, npr.:
- skuhati ručak i pritom nju odvesti u prozračenu sobu gdje joj neće „smrdjeti“ fini šnicli koji se kuhaju;
- odvesti je u dugu poslijepodnevnu ili večernju šetnju, otići zajedno izvan grada kada to prilike dopuštaju ili u lijepe gradske šume i parkove.
Također, ima konkretnijih situacija gdje će suprug iskazati svoju snagu, moć, silu, sposobnosti, prave odlike „alfa mužjaka.“ Opće je poznato da je za suprugu i nerođeno dijete izuzetno opasno udisati „plinove“ koji se šire iz raznih čistila. Pravi će „alfa mužjak“ sada više preuzeti ulogu čišćenja i uređenja stana /kuće, pogotovo što supruga ne bi smjela dizati ništa teško (čitaj: košaru punu mokrog rublja, kantu punu vode za pranje poda, usisavač itd…). Prije toga bi svoju najdražu mogao odvesti, primjerice, kod sestre na ugodno druženje kako bi se izbjegla i najmanja vjerojatnost udisanja opasnih i štetnih plinova. Ovo su samo neki od praktičnih primjera služenja tom djetetu jer kroz brigu o majci brine se i o djetetu.
Otac blagoslivlja nerođeno dijete
Drugi, puno bitniji način je duhovni – otac može blagoslivljati dijete, pjevati psalme i druge pjesmice, moliti na glas. Može ga i ljubiti cijelu trudnoću što žena ne može dok se dijete ne rodi, kako god da se ona postavi. Osim toga, bilo bi hvalevrijedno da, čim saznaju spol, roditelji odrede sveca zaštitnika (po kojem mogu i dati ime svome djetetu) i svaki dan stavljaju pod zagovor svoje malo, nerođeno dijete.
Spol se može saznati negdje početkom drugog tromjesečja. Tada nastaje zapravo jedno mirnije razdoblje, mučnine su prošle, a trbuh nije toliko narastao da vrši pritisak na kosti i kralježnicu pa u ova tri mjeseca preostaje uživanje u trudnoći i priprema za kraj trećeg tromjesečja. Tijekom cijele trudnoće suprug može pratiti suprugu na ginekološki pregled te se preko ultrazvuka „upoznavati“ s nerođenim djetetom. Osim toga, može sa suprugom pratiti razvoj djeteta čitajući knjige o trudnoći ili infomirajući se putem interneta i mobilnih aplikacija.
Treće tromjesečje – prilika za ponizno služenje
Mnogim je majkama ovo jedno malo teže razdoblje. Trbuh je velik, dijete gura iznutra i stvara želučani reflulks, noge otiču, javlja se bol u kralježnici. Naravno, ne javljaju se svi simptomi jednakim intenzitetom kod svih žena. Otac opet nastupa svojom brižnošću, strpljivošću i smirenošću prema supruzi i djetetu ili starijoj djeci u obitelji.
Ovo je idealna prilika za potaknuti stariju djecu na sudjelovanje u kućanskim obavezama. Npr. majci će biti teže izvaditi suđe iz perilice jer joj se teško sagibati. Ako su djeca u dobi od oko 4-5 godina može im se objasniti kako je nož opasan pribor, ali su oni dovoljno veliki da ih mogu raspoređivati. S obzirom da je to poprilično opasno, neka to bude samo njihova uloga, na taj će se način osjećati ponosni što obavljaju takav zadatak. Ako nema starije djece, suprug to sam može učiniti zanosno i poletno. Nadalje, usisavanje i pranje poda, također može biti zabavno sa starijom djecom. Oni mogu ulijevati (uz nadzor i očevu pomoć) ono opasno sredstvo za čišćenje u kantu s vodom pa skupa čistiti stan.
Služenje kroz poniznost
U ovom će periodu biti još nekih praktičnih problema poput obuvanja cipela, gdje otac pokazuje svoje služenje obitelji kroz čin poniznosti. Sagiba se i obuva supruzi cipele. Treba imati pred očima Krista i taj čin može biti toliko uzvišen ako kroz njega nastojimo nasljedovati Krista.
„A Isus je znao da mu je otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom koji je bio opasan. Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: „Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.“ (Iv 13,3-5.12-15)
Porod i priprema za dolazak novog člana
Ovo razdoblje može se zaključiti porodom, na kojem (osim zbog ozbiljnih razloga) otac treba biti prisutan. Jedinstven je to događaj u povijesti svijeta, eksplozija emocija, spektakl koji se događa.
Nakon toga, valja poći kući i pripremiti stan/kuću za dolazak novog člana te pripremiti stariju djecu ako ih ima. Možete rodbini rasporediti one praktične zadatke poput nabave balona ili tuširanja i pripreme starije djece ako su manja. Ipak, bilo bi najbolje da to otac samostalno obavi koristeći godišnji odmor ako je moguće. Kao što je upravo vama Gospodin poslao to dijete, On sigurno ima načina da otac može sam odraditi sve pripremne radnje za dolazak djeteta iz rodilišta.
Po dolasku iz rodilišta započinje jedno novo razdoblje, više asketsko nego ovo prethodno, naravno noseći svoje milosti. No, uvijek valja imati na umu da je Gospodin jedini gospodar života i smrti. Kako psalmist navodi: „Ako dah im oduzmeš, ugibaju i opet se u prah vraćaju.“ (Ps 104,29) Dakle, svaki nam je dan darovan, svaki trenutak Gospodin daje nama i našim obiteljima, potpuno besplatno i potpuno nezasluženo. Na tome mu trebamo zahvaljivati u svakoj prilici: u jutarnjoj molitvi, za stolom prije blagovanja, dok vodimo djecu u školu, na putu za posao, povratku s posla, u večernjoj molitvi s djecom…
Florijan Mihaljević – Žena vrsna
Foto: Heartbeat Pictures
