Čitanja:
1 Kr 19,4-8
Ps 34,2-9
Ef 4,30-5,2
Iv 6,41-51
Ponekad se osjećamo poput proroka Ilije u današnjem prvom čitanju. Samo želimo leći i umrijeti, svjesni strahote svoga grijeha i svojih padova kojima kao da nema kraja. Čini se nemogućim vršiti Božju volju za naš život.
Možemo biti u napasti posustati, poput proroka na njegov 40. dan proveden u pustinji. Možemo biti u napasti mrmljati protiv Boga poput Izraelaca tijekom 40 godina provedenih u pustinji (vidi Izl 16,2.7.8; 1 Kor 10,10).
Mrmljamo protiv Boga, a On nam sebe predaje
Današnje evanđelje donosi nam isti izraz, mrmljanje i njime opisuje mnoštvo koje se ponaša poput Izraelaca u pustinji.
Isus im poručuje da su se u njemu ispunila sva proroštva. Govori im da je On Kruh koji je sišao s Neba. Ali oni mu ne vjeruju, vide samo tijelo, samo drvodjeljinog sina.
Ali, ako povjerujemo, On će nas izbaviti iz svih tjeskoba – prema riječima današnjeg psalma.
Na oltaru prilikom svake euharistije sam Bog dotiče zemlju, dotiče nas (vidi Izl 3,1-2). Zapovijeda nam da uzmemo i jedemo Njegovo Tijelo predano za život svijeta (vidi Mt 26,26).
Uzmite i jedite – u svakoj euharistiji Krist nam se ponovno daje
Euharistija je nebeski dar (vidi Heb 6,4–5) koji nam dolazi s novom zapovijedi – da ustanemo i nastavimo hodati prema Nebeskom Jeruzalemu. Taj smo put započeli krštenjem. Gospodin će nas hraniti kruhom života, dajući nam snagu i milost koja nam je potrebna – kao što je to činio i drugima prije nas, Iliji i Izraelcima u pustinji.
Ne žalostimo, dakle, Duha Svetoga – kako nas poziva sveti Pavao u današnjoj poslanici. On nas ovom opomenom podsjeća da su Izraelci to činili u pustinji (vidi Iz 63,10).
Radije recimo Bogu poput Ilije: “Uzmi moj život!”. Ne da bismo umrli, već da bismo potpuno predali sebe kao žrtvu živu, svetu i Bogu ugodnu – da bismo ga ljubili kako je On nas ljubio na križi i u euharistiji.
Scott Hahn – St. Paul Center
Prevela: Lea Potočar
Foto: TeiTo
