Teško je zamisliti svijet kakav je bio 1925. godine. Prošlo je manje od deset godina od završetka Prvog svjetskog rata i najveći dio svijeta se još oporavljao od razaranja uzrokovanih «Velikim ratom». Bilo je to nevjerojatno kaotično vrijeme. Takva previranja su stvorila okvir u kojem se dogodio uzlet fašizma u Europi. Sjetite se na trenutak da 1925. Josif Staljin preuzima kontrolu nad Sovjetskim Savezom. Također, početkom 1925., Benito Mussolini raspušta talijanski parlament i postaje diktator u toj zemlji. Adolf Hitler je u usponu iako još ne kontrolira Njemačku u potpunosti. Upravo je 1925. objavio svoje djelo «Mein Kampf». Na mnogo načina je uzlet fašizma pratilo i omogućilo protukršćansko, protucrkveno raspoloženje.
Gozba usred duhovne gladi
Čemu pouka iz povijesti? Jer je upravo te 1925. papa Pio XI. proglasio da će Crkva po svem svijetu slaviti novu svetkovinu na zadnju nedjelju vremena kroz godinu, svetkovinu Krista Kralja. Papa Pio XI. je bio lukav promatrač svijeta u kojem je živio. U svojoj enciklici Quas primas, papa Pio XI. pojašnjava da je ova svetkovina ustanovljena kao izravan odgovor na zbivanja u svijetu. Zamijetio je rastući trend kojim se Krista «isključilo iz političkog života, vlašću utemeljenom ne na Bogu, nego na čovjeku.» Papina želja je bila, slavljem ove svetkovine, podsjetiti Crkvu gdje je ishodište stvarne vlasti.
Nema te zemaljske sile koja će nadvladati Krista
Papa se također nadao da će ova nova svetkovina nadahnuti vjernike. Nadao se da će se, svetkujući, muškarci i žene podsjetiti da Kristu dugujemo svoju vjernost i da nema te zemaljske sile koja bi ikad mogla nadmašiti onu njegova vječnog kraljevstva. No jasno je, što se vidi iz citata niže, da papa to nije gledao kao pasivnu, osobnu pokoru. Naprotiv, zamijetio je potrebu da Božji narod ustane protiv antikršćanskog raspoloženja koje je bujalo.
„Ovo stanje stvari se možda može pripisati određenoj tromosti i bojažljivosti dobrih ljudi, koji ne žele ulaziti u sukobe ili pružiti barem slabašan otpor; pa protivnici Crkve postaju sve hrabriji u svojim napadima. No kad bi vjernici općenito shvaćali da im odgovara boriti se hrabro pod stijegom Krista svog kralja, tad bi, zapaljeni apostolskim žarom, težili osvojiti za svoga Gospoda ona srca koja je obuzela gorčina i koja su se udaljila od njega, i branili bi njegova prava.“ (Quas primas, 24).
Papa Pio XI. je vjerovao da svijet njegova vremena treba podsjetiti na prvenstvo i gospodstvo Isusa Krista i da vjernici moraju biti potaknuti izaći u svijet u Kristovo ime, pod njegovim kraljevskim stijegom.
Potreba se nije promijenila
S tim na umu, sa sigurnošću se može reći da i danas trebamo ovu svetkovinu i da ju možda trebamo više no ikad. Crkva naših dana se ne treba nužno suprotstavljati fašizmu ili sovjetskom komunizmu, kao što je to bilo 1925., no umjesto toga se susrećemo sa sekularizmom, militantnim ateizmom i radikalnim Islamom.
Služba riječi iz Otkrivenja na Svetkovinu Krista Kralja nas podsjeća da je Isus «…’Alfa i Omega,’… Gospod i Bog, ‘koji jest, koji bijaše i koji će doći, Svemogući». Izazov nama danas je isti koji je postojao i 1925.; živjeti u Gospodstvu Isusa Krista i dijeliti radost njegova kraljevstva sa svijetom.
Riječima pape Pia XI.:
„On mora vladati našim mislima… on mora vladati našom voljom… on mora vladati našim srcima… on mora vladati našim tijelima… da bismo, živeći u skladu sa zakonom Božjega kraljevstva, mogli primiti puninu mjere dobrih plodova, i kao dobre i vjerne sluge na koje Krist računa, uzmognemo sudjelovati u vječnom sjaju i slavi s njim u njegovu kraljevstvu.“ (Quas primas, 33).
Chris Mueller – Bible study for Catholics
Preveo: Mladen Ilijević
Foto: TeiTo
