Tijekom života sam više puta osobno iskusila milost oprosta u svrhu unutarnjeg oslobođenja i ozdravljenja. Znala sam koliko je moćno i višedimenzionalno opraštanje. I uglavnom bih svima oprostila bez previše uloženog truda. Nikad nisam bila neko “zlopamtilo” i ako sam kome što i zamjerila, relativno bi me brzo prošlo i oprostila bih. Plodovi oprosta se prepoznaju po laganom i čistom srcu i potpunom miru i radosti u duši. Pomisao na određenu osobu ili situaciju koja te povrijedila više te ne žalosti, baš naprotiv – želiš sve najbolje toj osobi i želiš da se i ta situacija okrene na dobro. Kroz život bi me najviše ranile i povrijedile osobe koje su mi najbliže, od kojih sam najviše i očekivala.
Svaka bračna kriza nas je oplemenila i učvrstila
Otkada sam u braku, to je uglavnom bio moj suprug. Svaka naša malo ozbiljnija bračna kriza zadavala je duboke rane u mome srcu. A suprug me baš jako znao povrijediti.
Očekivala sam od njega da bude moja bezrezervna podrška, beskompromisni oslonac i doživotni suputnik, bez obzira na sve i usprkos svemu. Imala sam svoja očekivanja od njega i sukladno tome – i razočarenja kad se ne bi posložilo onako kako sam to ja zamislila.
Ali svaka ta kriza mi je iznova dokazivala koliko mi je stalo do njega i što je rana od povrijeđenosti jače boljela, to sam se ja jače borila za nas i naš brak. Pročistila bih se kroz more isplakanih suza i koristila svaku priliku da na koljenima predam Gospodinu svaku situaciju i emociju koja mi je bila na duši. Milost nije izostajala nikada i vrlo brzo bi se stvari okrenule na dobro, a što je najvažnije – svaka bi moja rana zacijelila i ja bih s određenim vremenskim odmakom bila zahvalna na svakoj toj krizi. Ne samo da nisam osjećala ni trunke gorčine i boli pri pomisli na nekoć jako bolan i težak period, nego sam imala potpuno čisto i radosno srce. Svjedočila sam često drugima kako je supruga i mene svaka naša kriza jako oplemenila i učvrstila kao par. Tada to nisam baš povezivala s time, ali činjenica je da kada se okreneš Bogu i Njemu prepustiš da upravlja kriznom situacijom u braku i životu, sve se obnavlja, usavršava i okreće na dobro. Jer je gradi na pravim temeljima.
Ali jednom nisam imala snage boriti se za naš brak
Naša zadnja bračna kriza se podmuklo uvukla u naše redove. Tiho, ali snažno prodrmala je naš odnos iz temelja. Knez ovoga svijeta lukavo se poslužio mojim mužem u za mene najosjetljivijem periodu, kada sam bila pri kraju treće trudnoće i nakon poroda svojih blizanki. Udario je tamo gdje me najviše boljelo. Raspala mi se duša “na proste faktore”.
Preumorna i preiscrpljena brigom za svoje novorođene bebe i dvije starije djevojčice, nisam bila u stanju suvislo razmišljati. Svu energiju sam trošila na njih četiri, a za borbu oko svoga braka ovaj put nisam pronalazila vremena, ali nažalost ni volje, ni snage. Razočarenje suprugovim nesnalaženjem u našoj netom proširenoj obiteljskoj zajednici i njegovi pokušaji rješavanja našeg zahlađenog partnerskog odnosa potpuno me emotivno nokautiralo. U meni je prevladala rezigniranost, osuda, ljutnja i hladnoća. Toliko sam mu zamjerala da nisam mogla prijeći preko toga. Ovaj put nisam mogla naći opravdanja za takvu situaciju i nisam osjećala potrebu da je riješim.
Očajna, usamljena i povrijeđena, prepustila sam se svakodnevnici koja nas je “žvakala” sve više i produbljivala naš problem. Na koncu sam podsvjesno htjela da se razdvojimo i da se prekine ta bolna i nepravedna realnost u kojoj sam živjela. “Oprosti mi, Bože, ali nemam se volje boriti. Nemam ni želje ni vremena za molitvom. Umorna sam. Na kraju dana jedva čekam leći i zaspati”, kratko bih u duhu odgovorila tihom, ali konstantnom glasiću grižnje savjesti u mojoj glavi.
Kada sam dobila neizlječivu bolest, otvorila sam potpuno srce Gospodinu
Uskoro sam oboljela. Snašla me neizlječiva i smrtonosna bolest koja je u trenutku dijagnoze bila jako proširena po mom tijelu. Znala sam da je glavni uzrok emotivne prirode. I onda sam konačno kapitulirala. Potpuno sam otvorila svoje srce Bogu i molila sam ga za pomoć i spas. Gospodin je instantno odgovorio. Nevjerojatno, ali osjetila sam da me sve to vrijeme strpljivo čekao.
I znala sam da trebam oprostiti svom suprugu ali, koliko god sam to žarko željela i trudila se svojim ljudskim snagama, nije mi uspjevalo. Ovaj put su rane bile jako duboke i nadilazile su sve moje ljudske kapacitete. Trebala mi je intenzivna i sveobuhvatna Božja intervencija. Gospodin me je vodio svaki dan. Davao mi je znakove i duhovne alate. Želio je da svoje lice svaki dan držim okrenuto prema Njemu i da radim na svom odnosu s Njim. Rekao mi je da vidi da se jako mučim oko situacije sa svojim mužem i pitao me zašto to radim. Podsjetio me na temeljna načela vjere i pitao me vjerujem li u Njega. A kako Mu to onda dokazujem? Zašto sam i dalje nevjerna? Zašto mi je vjera tako mlaka? Tražio me da istog trena odustanem od grčevitih pokušaja da oprostim svom mužu i rekao mi da ga prepustim Njemu.
Tražio je od mene da Mu vjerujem i On će se pobrinuti za njega. Ja ne trebam više brinuti o tome. Želio je da se potpuno ponizim, ogolim i umrtvim sve u sebi i da krenem za Njim.
Oprostiti suprugu bilo je nemoguće mojim snagama, ali Božja milost je promijenila moj pogled na njega
Uslijedio je period dubokog i intenzivnog poniranja u molitvi, prakticiranje posta, klanjanja, slavljenja, čitanja Božje riječi i svakodnevnog apsolutnog predanja Njegovom Presvetom Srcu. I onda me je konačno moj Gospodin nagradio.
Osjetila sam ponovno onu lakoću u sebi i radosno srce. Oprost je pročistio sve negativno i loše u meni i iscijelio svaku stanicu, pa i onu zloćudnu. Oprostila sam. Ozdravila sam. Hvala Ti, o, hvala Ti, Bože!!!
Shvatila sam da nije svrha da čekaš da se tvoj supružnik promijeni i da se promijene neke stvari koje ti smetaju na njemu, pa da možeš oprostiti i ponovno voljeti.
Treba ti Božja milost kako bi promijenila vlastiti pogled na svoga supružnika. A onda taj novi pogled prema njemu mijenja i njega. Trebaš umrijeti sebi, odustati od očekivanja i projekcija o kompatibilnijoj osobi za tebe ili boljoj situaciji. Ponovno se odluči za svoga supruga. Ponovno ga izaberi i zavoli svim srcem, bez obzira na sve pogreške, loše osobine, neslaganja i tuđe komentare. S razlogom ste stavljeni jedno drugome na životni put.
I zato sam sretna što sam se (po ne znam koji put) ponovno zaljubila u svoga muža. Srce mi poskakuje od radosti i u mojim očima opet je onaj dječak za kojeg sam se odlučila prije 17 godina. Hvala ti, Bože, na mome mužu!
Tea Perović – Žena vrsna
Foto: TeiTo
