Različiti ljudi različitih generacija groze se pomisli kako neće biti Božića, te se javljaju različite priče i ekranizacije o problematici Božića koji „neće“ doći. Svima nam je jasno kako je to samo priča, no zašto je onda ta priča tako uspješna, i što se može u Božiću ukrasti? Ne može nam se ukrasti Isus, jer koliko god to netko htio, Bog uvijek ostaje Bog i uvijek nadilazi naše planove, ali postoji stvar koja nam se može ukrasti i čini mi se kako to činimo sami sebi.
Sveti Pavao nas poziva na radost i zahvalnost – iznutra, ne samo izvana
Sv. Pavao nas u drugome čitanju poziva na radost i na zahvaljivanje, dvije stvarnosti našega života koje su nam uistinu potrebne u ovo vrijeme došašća, ali i samog Božića. Toliko se ponekad trudimo učiniti sve izvanjski lijepim i radosnim da se u tome sami izgubimo, a u nama zbog iscrpljenosti ostane mračno i tužno. Pogledajmo samo koliko vremena potrošimo na sve oko pripreme za Božić, ali, je li to uistinu potrebno? Tolike vrste kolača i jela samo kako bismo se međusobno svi na Badnjak posvađali jer je napetost velika. S druge strane, tolike žene i majke moraju raditi na taj dan jer mi „moramo“ kupiti sve za Božić i onda opet nervoza zbog gužve koja nastaje toga dana. Sve su to stvari zbog kojih gubimo radost toga dana i kada svane to božićno jutro nismo ni za što zbog umora od moranja.
Ne bismo se trebali bojati nikakvoga Grincha, nego bismo trebali biti na oprezu zbog mogućnosti gubitka radosti i zahvaljivanja na božićno jutro. Radosti zbog Božje ljubavi koja je očitovana utjelovljenjem i rođenjem, a onda i zahvaljivanja zbog mogućnosti vječnoga života koja se ostvaruje Božjim utjelovljenjem.
Potrebno je ući u stanje milosti preko sakramenta ispovijedi i euharistije
Potrebni smo i sami tog utjelovljenja u svojim obiteljima, a ne povlačenja iz obitelji zbog svađa i svega ostaloga što se događa na Badnjak, ali i u danima nakon Božića. Uvijek mi je bila zanimljiva sposobnost svađanja na Badnjak, ali i mirenja na Božić unutar obitelji. Je li moguće zaustaviti tu svađu i učiniti da uopće do nje ne dođe? Odgovor na postavljeno pitanje čini se gotovo nemoguć, možemo reći čak i utopijsko očekivanje mira, ali što je žrtva veća i plod je veći. Zajednička obiteljska priprema kroz preostalo vrijeme došašća tu je neizmjerno važna, jer će zasigurno i đavao imati svoje prste u svađama i podjelama narednih dana. Potrebno je stoga ući u stanje milosti preko sakramenta ispovijedi i euharistije, a onda budan biti za sve zamke koje će doći.
Najčešća zamka jest prevelika želja kako sve mora biti onako kako smo mi zamislili, a znamo da zapravo ne mora – potrebni smo Krista i jedni drugih, to je najvažnije, sve ostalo je bonus. Potom slijedi zamka o tome da moramo učiniti kako i drugi čine te time ulazimo u začarani krug istih „božićnih“ kolača i svega ostaloga „božićnog“ što nalazimo po društvenim mrežama i onda ako to ne ostvarimo postajemo nervozni i tražimo krivce u svima. Također trebali bismo sniziti svoja očekivanja od ukućana što i kako bi oni trebali činiti da bi se ostvarili naši planovi o savršenom Božiću.
Bog ne traži od nas da se pretvaramo – želi nam doći onakvima kakvi jesmo
Ovaj problem je rješiv upravo preko zahvaljivanja Bogu na daru onoga što nam je podario i stavljanjem njega u centar svega. Znači li to da treba sve ostaviti da bude kao u svinjcu? Mislim da je Bogu jedna štala bila dosta, a ne moramo od svoje kuće učiniti najluksuzniju kuću želeći ispuniti praznine nutrine. Naučimo zahvaljivati na onome što imamo i radujmo se zbog Božjeg djela u našem životu.
Upravo jednostavnošću života poštedjet ćemo sebe, ali i onih oko nas mnogo muka. Sveti Ivan u evanđelju potiče svoje slušatelje da budu vjerni Bogu u onoj svakodnevici koju žive. Ne traži od njih bijeg od nje, nego poštenje, dijeljenje i zadovoljstvo, a sve će to doći iz zahvaljivanja. Nastojmo i mi u ovoj našoj pripremi kroz adventski hod učiti se radovanju i zahvaljivanju u skromnosti života.
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: David Abrams – Unsplash
