Već sam ranije pisala o čednosti i iznijela promišljanje o tome da naše tijelo, u trenutku sjedinjenja s Isusom prilikom blagovanja Njegova svetog tijela, postaje Hram Božji.
Iako hram nije nešto što je katolicima bitan pojam, Židovima je bio. U hramu je čuvana Svetinja nad svetinjama – Kovčeg saveza Boga i čovjeka. Nalazila se u posebnoj prostoriji u hramu u koju je smio ući samo Veliki svećenik jednom godišnje. Posebno strogo je čuvana. Skrivena od pogleda zbog svoje svetosti. Smatralo se da ju je samo Veliki svećenik dostojan gledati jer u tom Kovčegu saveza obitava sâm Bog. Baš tako i u nama prebiva živi Bog. Naše je tijelo poput Svetinje nad svetinjama i trebalo bi biti dostupno pogledu samo onoga tko ga je dostojan.
Pomalo je teško gledati na svoje tijelo kao nešto što je toliko važno. Kad se pogledamo u ogledalo i ne djelujemo si baš posebno. Ponekad je potrebno bez razumijevanja jednostavno tretirati nešto kao takvo – ako vjerujemo onome koji nam je prenio istinu koju ne razumijemo. Tijekom vremena s ponašanjem dođe i razumijevanje. Ako nam Sveto pismo poručuje da je naše tijelo Hram Duha Svetoga, probajmo se tako i ponašati. Možda s vremenom i shvatimo što to uistinu znači.
Kako učiniti čednost svojim stilom ponašanja i odijevanja?
Pokušala sam pružiti i neke ideje kako se probati tako ponašati – podijelila sam svoju priču i kako samo osobno postupno mijenjala svoj stil i pristup odijevanju. Ono što ti svakako može biti korisno su prijateljice s kojima ćeš dijeliti isti cilj i slično razmišljanje, ili barem ohrabrujući primjeri djevojaka koje možeš pronaći na društvenim mrežama – poput Nine čiju priču i link na njezin Instagram profil možeš pronaći ovdje.
Osim ove zanimljive i poticajne slike s hramom, naletjela sam na još jedan citat koji može biti koristan u promišljanju o ovoj temi. Radi se o riječima boksača Muhammeda Alija koje je on uputio svojoj kćeri: „Sve vrijedno što je Bog stvorio i postavio u svijet prekriveno je i teško dostupno. Znaš li gdje se nalaze dijamanti? Duboko u zemlji, prekriveni i zaštićeni. Biseri? U morskim dubinama, zavijeni u čvrste, debele školjke. A zlato? Prekriveno mnoštvom slojevitih stijena. Tragači mukotrpno rade da bi pronašli i maleni grumen te dragocjenosti. Tvoje je tijelo sveto. Dragocjenija si i od dijamanata, i od bisera, i od zlata. Zato tvoje tijelo treba biti prekriveno.“ Ne, ne kažem da trebaš biti cijela umotana u zaštitni sloj – ali pazi koliko otkrivaš, kako i kome to otkrivaš.
Postoji jedan članak koji uvijek potakne žustre rasprave na društvenim mrežama, obično pred ljeto. Riječ je o članku koji predlaže da bismo kao katolkinje trebale promisliti koliko je uredu nositi bikini. Onaj odjevni predmet koji jednako prekriva naše tijelo koliko i donje rublje, a nosimo ga kao normativno prihvaćenog svako ljeto. Sigurna sam da nemaš dileme o tome bi li pred bratom, prijateljem ili dečkom prošetala u donjem rublju. Vjerojatno bikini s druge strane ne smatraš problematičnim.
Znaš li kako je i kada nastao bikini?
Bikini je nastao sredinom prošloga stoljeća. Kreirao ga je muškarac čiji su roditelji imali vlastitu proizvodnju i trgovinu donjim rubljem. Primijetio je da žene imaju poteškoća s osunčavanjem skrivenih dijelova tijela, s obzirom na to da su tadašnji kupaći kostimi prekrivali veću površinu tijela nego današnji. Odlučio je kreirati kupaći kostim koji će minimalno prekrivati tijelo i inspiraciju je pronašao u donjem rublju – odjevnim predmetima koji inače prekrivaju samo intimne dijelove tijela.
Imao je, međutim, poteškoća s lansiranjem istoga na tržište jer nije mogao pronaći ženu koja bi bila voljna nositi ga za potrebe prezentacije i modne kampanje. Na koncu je na to pristala egzotična plesačica. Još je nekoliko godina bikini bio zabranjen diljem Europe i svijeta na javnim plažama – jer su tadašnje društvene norme bile drugačije.
Zašto ga, zapravo, nosiš?
Ideja kreiranja bikinija bila je, dakle, minimalno pokrivanje tijela u svrhu olakšavanja procesa osunčavanja tijela. Prednosti koje se uz to danas nerijetko navode su – praktičnost, udobnost i brže sušenje. Sve su to zaista prednosti. Ali pozivam te da razmisliš nadmašuju li te prednosti nedostatke?
Noseći bikini otkrivaš puno – malo toga ostaje strogo čuvano. Možda je ono što pokazuješ i oku ugodno – no je li to razlog da svima bude izloženo ono što je sveto, dostojanstveno i intimno? Sjeti se početka članka i usporedbe ljudskog tijela kao hrama Duha Svetoga sa židovskim hramom i Svetinjom nad svetinjama.
Ako ti prva uzimaš svoje tijelo za ozbiljno, smatraš da je vrijedno, da je dostojno i da nije predviđeno da ga svi vide – i drugi će to prepoznati. Ako ti učiniš prvi korak i odlučiš da tijelo nije za izložbu jer ga svatko ima, već da je svako tijelo posebno, jedinstveno i sveto – to zaista čini razliku.
Donje rublje – pa i bikini – neka ostane rezervirano samo za dva para očiju – tvoje i suprugove. Izazivam te da ovo ljeto pokušaš zaobići bikini. Pokušaj i javi nam dojmove. Radujemo se tome!
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Mariah Hewines – Unsplash
