Simpatičan obiteljski običaj koji čuva čednost u odijevanju

Simpatičan obiteljski običaj koji čuva čednost u odijevanju

Iako se ne sjećam puno toga iz svog djetinjstva, neki su mi se detalji posebno urezali u pamćenje i živim ih još i danas. Dobro se sjećam odlazaka na svetu misu s bakom, budući da je ona živjela (još uvijek živi) u inozemstvu i ti naši zajednički odlasci na misu nisu baš bili tako česti. Svaki put kada bi nam dolazili u posjet, donosili su nam more slatkiša, igračaka i odjeće. Uvijek me radovalo što nitko nije imao odjeću kao ja. I kao mala sam voljela biti drugačija.
Voljela sam te poklone. Uvijek bih prije brata potrčala raspakirati sve. Onda bih imala modnu reviju za didu. Svi su uživali u tom mom ushićenju. Još dok bih isprobavala odjeću, razmišljala sam što ću od toga odabrati za sljedeću nedjelju. Baka i mama uvijek su me poticale da novu odjeću prvo obučem na misu, a tek onda je počnem nositi i za druge prilike. One su znale reći da ću tako „posvetiti“, odnosno, blagosloviti svoju novu odjeću. Naravno, ovo se nije odnosilo na trenerke, pidžame i sličnu odjeću koju nosimo samo po kući. Ali, bilo koja odjeća koju nosim izvan kuće prigodna je, ako ne za nedjeljnu, za dnevnu misu kroz tjedan.

Ako to ne možeš obući na misu, ne trebaš to nositi ni u drugim prigodama – običaj koji čuvam i danas

Danas, kad sam odrasla, još uvijek čuvam taj običaj. Shvatila sam da je dobar i za očuvanje čednosti u odijevanju – jer, na misu nećeš obući nešto što je previše pripijeno, kratko ili otvoreno. Želiš izgledati dostojanstveno – na misu ćeš doći primiti Isusa i onda Njega nosiš svijetu. Naše tijelo u trenutku sjedinjenja s Isusom prilikom blagovanja Njegova svetog tijela, postaje Hram Božji.

Iako hram nije nešto što je katolicima bitan pojam, Židovima je bio. U hramu je čuvana Svetinja nad svetinjama – Kovčeg saveza Boga i čovjeka. Nalazila se u posebnoj prostoriji u hramu u koju je smio ući samo Veliki svećenik jednom godišnje. Posebno je strogo čuvana. Skrivena od pogleda zbog svoje svetosti. Smatralo se da je samo Veliki svećenik dostojan gledati je, jer u tom Kovčegu saveza obitava sam Bog. Baš tako i u nama prebiva Živi Bog. I naše je tijelo poput Svetinje nad svetinjama i trebalo bi biti dostupno pogledu samo onoga tko ga je dostojan.

Pomalo je teško gledati na svoje tijelo kao nešto što je toliko važno. Kad se pogledamo u ogledalo i ne djeluje baš posebno. Ponekad je potrebno bez razumijevanja jednostavno tretirati nešto kao takvo – ako vjerujemo onome tko nam je prenio istinu koju ne razumijemo. Ponašanjem s vremenom dođe i razumijevanje. Ako nam sv. Pismo poručuje da je naše tijelo Hram Duha Svetoga, probajmo se tako ponašati. Možda s vremenom i shvatimo što to uistinu znači. Ovaj jednostavan običaj može biti dobar prvi korak i pomoći u razlučivanju koja je odjeća dostojna prekriti Hram Duha Svetoga, a koja to nije.


Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Teito

Print Friendly, PDF & Email
Lea Čorić

Supruga brižnog i perspektivnog mladog Dalmatinca, majka jednog veselog dječaka. Psihologinja i licencirana FEMM edukatorica. Zaljubljenica u produktivnost i rast - u vrsnosti, darovanim talentima i svetosti po uzoru na Gospu, a po zagovoru omiljenog nebeskog zaštitnika, bl. Alojzija Stepinca.