Razgovarali smo s Ninom Baršić, modnom blogericom i našom vjernom suradnicom. Nina se modom bavi samo u slobodno vrijeme. Većinu dana provodi sa slijepom i slabovidnom djecom kao rehabilitator u nastavi u centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek. Vikendima voli pobjeći od zagrebačke vreve u svoj rodni Karlovac, najdraže su joj nedjelje s obitelji. Tada koristi i prilike za druženje sa sestrom i stvaranje novih fotografija te pripremu modnih postova kojima – evangelizira.
Odrastala sam uz stroj za šivanje i modne kreacije
Ninina je majka za vrijeme njezinog odrastanja nerijetko šivala. Pokušavala je svoje vještine prenijeti i kćerima. Izrađivale su odjeću za lutke, a kasnije i za sebe. Tu je već započela ljubav prema odjeći i modnom izražavanju. Ipak, Nina tvrdi da je puno toga naučila i sama, prateći razne blogove i gledajući YouTube videe. Kao mala je željela i biti modni dizajner, ali mama joj je savjetovala da to zadrži kao hobi. Tako je zaista i bilo.
Nina je s prijateljicom koja se bavi fotografijom osmišljavala photo session na razne teme, obično nesvakidašnje. Šivale su kostime, nosile krinoline… Na prijedlog iste prijateljice počele su fotografirati i Ninine svakodnevne kombinacije jer su bile drugačije. Tako je nastao blog Point of difference.
Svime što činimo, pa tako i odijevanjem, poručujemo svijetu nešto o sebi
Neke stvari vezane uz blog su se slagale same od sebe, neke su odluke bile ciljane. Sve je služilo podsjećanju žena na njihovo dostojanstvo. Htjela je pokazati da se pažnja ne mora nužno privući izazovnim odijevanjem. Nina smatra da svaka žena zaslužuje da je se doživi kao cjelovitu osobu, da je se ne svodi na dijelove tijela i ne iskorištava za ispunjavanje svojih potreba. To je za nju ravnopravnost i ispravan stav prema vrijednosti s kojom je stvorena kao nositeljica života.
Čednost štiti takav pogled na ženu. Drugi mogu o nama puno saznati promatrajući naše interese i aktivnosti, ali i naš način odijevanja. Svime što činimo kazujemo svijetu tko smo.
Nekada je slušala metal i većina njezinog ormara bila je isključivo crne boje
„U jednom sam periodu života slušala metal, nosila sam gotovo isključivo crno i jako sam voljela korzete. Komentar da mi korzet lijepo stoji i da bih ga možda nekada mogla obući i na nedjeljnu misu me potaknuo na razmišljanje. Taj komentar bio je upućen od starijeg i oženjenog muškarca. Tada sam počela shvaćati da nešto što ja nosim može utjecati na druge da tako o meni razmišljaju. Nisam to željela. Nisam željela da drugi stvaraju o meni dojam samo na temelju mog fizičkog izgleda.
Tu je započeo moj zaokret. Polako sam mijenjala svoj stil. Ono što je bilo iskoristivo od stare odjeće sam ostavila i to sam kombinirala dok sam šivala i polako kupovala nove komade. Uvjet je sada bio da u mom ormaru mjesto nalaze samo oni odjevni predmeti koji odražavaju dostojanstvo i pristojnost.“
Nina naglašava kako se promjena stila odijevanja događala paralelno uz promjenu razmišljanja
„Moj pojam lijepoga u potpunosti se promijenio. To je trajalo nekoliko mjeseci, dok je mijenjanje ormara potrajalo i godinu, dvije. Naučila sam eksperimentirati neuobičajenim kombinacijama. Haljine sam nosila kao suknje pa preko njih majice ili suknje. Recimo, vestu na ljetnu haljinu tijekom jeseni. Posjećivala sam i second hand shopove. Zapravo, shvatila sam da je promjena stila odijevanja moguća i bez puno novaca. Potrebnija je volja, kreativnost i malo strpljenja.
Na tom putu puno su mi pomogli i neki blogeri, poput Leah Darrow, Jackie Francois i Jessica Rey. Njihova razmišljanja i svjedočanstva su mi pomogla da si neke stvari posložim. Došla sam u doticaj i s nekim katolkinjama koje nisu dijelile razmišljanja ovih blogerica. Upravo suprotno, smatrale su da je određen način odijevanja zakidanje žene. Pitale su se zašto bi se one odijevale na određeni način. Smatrale su da je problem muškarca ako ih promatra na određeni način. Smatrala sam, i dalje smatram, da smo mi kao katolici pozvani misliti i na bližnjega. Iako, to nikako nije jedini motiv za čedno odijevanje. Činimo to i za sebe. Naše je tijelo vrijedno i nije stvoreno za svačiji pogled. Naše su duše, osobnosti i intelekt duboki i predivni. Toliko više imamo za ponuditi svijetu od izgleda.“
Mi žene smo ljubljene kćeri Kraljeve, i to je glavna poruka koju želim svakome prenijeti
„Osobno, čak i prije obraćenja se nisam osjećala potpuno ugodno u kratkim ili pripijenim haljinama, suknjama. A onda se dogodio jedan posebni planinarski križni put koji je bio početak nečega novoga, pa i novog načina odijevanja. U mojoj župi tada nije bilo puno aktivnosti za mlade, zajedničko pjevanje i veselje mladih koji su planinarili i molili me oduševilo. Mjesecima me to držalo. Čitala sam, istraživala, krenula češće na misu. Moj pogled na euharistiju se promijenio. Više nisam išla tamo jer moram, nego jer želim.
Kada sam krenula na studij, upoznala sam djevojku koja je bila članica Totus Tuus. Povela me na njihov susret i slavljenje me jako dirnulo. Nastavila sam dolaziti. Krenula sam i na don Damirov vjeronauk. Malo po malo, otkrivala sam brojne nove spoznaje. Bila sam radosnija. Shvatila sam koliko sam voljena i željela sam tu ljubav uzvratiti Onome koji je Ljubav.“
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: Point of difference
