Nedavno ste na portalu mogli čitati o simpatičnom obiteljskom običaju koji čuva čednost u odijevanju. Uz taj običaj, jedan citat je utjecao na to da poželim povećati broj haljina i suknji u svom ormaru, a jedna odluka mi je pomogla da to i ostvarim. O čemu se radi?
Nanovo sam otkrila staro dostojanstvo i spoznala da je tijelo hram Duha Svetoga
Kada sam prvi put iskusila susret sa živim Bogom i spoznala da mi On nije nimalo dalek, da je stvarno prisutan u meni i svemu što činim, posebno mi se svidio osjećaj važnosti koji sam imala znajući da sam Njegova kći. Otkrila sam svoje dostojanstvo. Nešto što je uvijek postojalo, ali to nisam primjećivala niti tome pridavala važnost.
To otkriće se očitovalo u mom životu na razne načine. Sada se želim osvrnuti samo na odraz te spoznaje na svoje držanje i odijevanje.
„Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji. Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!“
(1 Kor 4, 19-20)
Svaki put kada bih razmatrala ili se samo sjetila ovoga citata, osjetila bih potrebu uspraviti se. Hraniti se zdravije. Vježbati. Uložiti više vremena i truda u to da svoje tijelo pravilno njegujem i – dostojno odjenem.
Poželjela sam da moje svakodnevne kombinacije uključuju više haljina i suknji
Posebno mi se sviđalo što je – po meni – to dostojno značilo više haljina i suknji. Zašto? Nisam smatrala dostojnom odjeću koja bi ocrtavala svaku liniju tijela. Ne zato što smatram da bih time nekome prouzročila problem s održavanjem čistih misli. Jednostavno zato što mi se nije činilo ugodnim da svaki prolaznik na ulici može znati kako izgleda obris svakog dijela mog tijela. Zato što smatram dostojanstvenim nešto što je uzvišenije, tajanstvenije. Ne, nisam smatrala da trebam pokriti apsolutno svaki milimetar svoga tijela. Htjela sam razborito, lijepo i moderno na svaki mogući način odisati dostojanstvom kćeri Kraljeve.
Odjednom sam htjela puno stvari izbaciti iz svog ormara i uvelike izmijeniti svoj stil odijevanja. To baš i nije nešto što se događa preko noći, osim ako imaš puno novca. Ja sam išla korak po korak.
Sve je počelo nedjeljnom misom, najsvečanijim tjednim događajem
Prva odluka koju sam donijela je da ću na nedjeljnu misu nositi isključivo suknju ili haljinu. Tako sam postupno povećavala broj haljina i suknji u svom ormaru. One nisu smjele biti prekratke niti preuske. Nalazila sam ih svugdje. U bakinom ormaru, online, ali i u high street dućanima u šopingcentrima. Prošle su tri godine otkako nisam na misu otišla u hlačama. Još uvijek ih nosim, ali na drukčije načine. Ili su hlače šire ili su majice i bluze duže i šire.
Nailazila sam na razne prepreke, poput pronalaženja obuće koja će uza sve to ići i koja je nerijetko bila neudobna. Glačanje gotovo svakodnevno. S vremenom sam i tu pronašla načine kako prilagoditi stil užurbanom tempu koji ne trpi baš puno vremena provedenog za daskom za glačanje, a niti neudobnu obuću.
Drukčija, ali i u tome umjerena
Zapravo, ne razlikujem se puno od drugih djevojaka. Ipak, nešto je drukčije. Držanje svake od nas je drukčije čim nosimo haljinu ili suknju. Posebno ako uz to odabremo i potpetice. Jednostavno nas tjera da se držimo uspravnije i elegantnije. Drugi to primijete i nerijetko pozitivno komentiraju. Primijete i kada neka djevojka nosi hlače rjeđe od ostalih. I na to sam do sada dobila samo pozitivne komentare. Na koncu, privilegija nošenja haljine pripala je baš nama, uz poneke dužnosnike koji njome žele iskazati koliko je časno ono što rade, na primjer suci i svećenici.
Možda je sve ovo samo do mene i možda se neka druga djevojka ne bi osjećala ništa posebnije unijevši više suknji i haljina u svoje svakodnevne kombinacije. A možda bi. Nećeš saznati, ako ne probaš.
Budi odvažna.
Lea Potočar – Žena vrsna
Foto: TeiTo
