„ A ja sam Efrajima učio hodati učio,
Držeći ga za ruke njegove;
Al’ oni ne spoznaše da sam se za njih brinuo.“(Hš 11, 4)
Vjerujem da ste svi imali priliku vidjeti malu bebu od 10-ak mjeseci kako uči hodati. Roditelji je drže za ruke, a ona, nesvjesna njihove prisutnosti, smije se i radosno miče svojim nogama, ponosna što to može napraviti. Zatim to dijete pusti ruke mame ili tate i nesigurno pravi svoje korake, a nakon nekoliko godina već hoda uspravno i sigurno kao da je tako bilo oduvijek. Predivan prizor! Gledaš u to dijete i ne možeš se nagledati. I onda zaroniš u dubine svoga srca i shvatiš da si ti ta beba, unatoč uspravnom i sigurnom hodu. Baš poput djeteta hodamo nesvjesni toga da se Bog za nas brinuo (brine i brinut će se). I već zaboravljamo da smo nekad bili dojenče, zatim dijete, onda adolescent, pa odrastao čovjek… I onda nam netko ispriča da nas je mama naučila hodati. I mi se prisjetimo i nastavimo dalje.
Bog je brinuo, brine i brinut će za tebe
Danas želim da se prisjetiš što ti je sve Bog u životu dao. Da prepoznaš trenutke u kojima se za tebe brinuo. Možeš li navesti bar neke? Možda se još mučiš s tim da ga prepoznaš u svakidašnjici, ali vjerujem, ako se potrudiš, da ga možeš prepoznati u prošlosti.
Možda ti je dao predivnu obitelj koja se brine za tebe i ljude kojima je stalo do tebe. Podario ti je zdrav razum kojim možeš promatrati ovaj svijet. Dao ti je noge da njima ideš u susret drugim ljudima; ruke da grliš i brišeš suze; oči da prepoznaš brata u potrebi; govor da ohrabriš i nasmiješ drugoga. Stavio je nad tvoju glavu krov, a pod tvoja leđa krevet u kojem se možeš odmoriti. Pripravio ti je hranu koju možeš blagovati svakoga dana. Obasuo te talentima koje možeš umnožiti. Stvorio te odgovornog, humorističnog, komunikativnog, preciznog, organiziranog, usredotočenog…
Možda te je očuvao od nekih grijeha jer je znao da tvoja krhka savjest to ne bi podnijela. Očuvao te od teških situacija računajući na tvoju nježnost. Dopustio je teške situacije računajući na tvoju snagu i svjedočanstvo koje ćeš biti drugima.
Budi prisutan u sadašnjosti
Uzimao ti je katkada ono za što si se čvrsto držao da bi u tvoje ruke stavio ono što zaslužuješ – mnogo više od onoga čime su tvoje ruke bile ispunjene.
Nije ti katkada uslišio molitvu jer si tražio nešto što nije ni do koljena onomu što je Bog za tebe pripravio.
Nije ti podizao rampe nekih ulica jer je znao šta te tamo čeka. A ti si se ljutio jer nisi vidio da su one slijepe. Bog te je tada preusmjeravao na druge, možda kamenitije putove, ali putove koji vode prema ljepšem cilju. Ti nisi vidio kakvi su ti putovi, ali on je znao.
I možda si katkada u onoj svojoj zanesenosti i snazi htio poletjeti, a Bog je stajao, odgurivao te i borio se s tobom znajući da još nisi spreman za let. A ti si se opet ljutio, negodovao, htio pustiti njegove ruke misleći da možeš sam, bez njega. I on je katkada puštao tvoju ruku kao roditelj koji pusti dijete. Ali zaboravljaš da unatoč puštenoj ruci, tu su uvijek bile one oči koje su bdjele nad svakim korakom. Vidiš li? Mogao bi do sutra nabrajati. Pogledaj u što si izrastao, šta si sve naučio, a što bi tek mogao postati.
Ne brini. Ima netko tko brine za tebe. Ne planiraj jer te rute možda nikada neće biti prijeđene. Budi prisutan u sadašnjosti. Sada hodi. Sada osluškuj. Sada pokušaj živjeti i ljubiti. I ne boj se budućnosti jer ima netko tko je već bio tamo i tko će te kroz nju voditi.
Monika Kajinić – Žena vrsna
Foto: Jordan Christian – Unsplash
