Jučer mi je, dok sam bila u trgovini, pažnju privukao red polica s čestitkama. Posebno su se isticale čestitke za Dan očeva. Prolazeći tim redom, razmišljala sam o svome ocu. Planirala sam mu ovaj tjedan kupiti čestitku, samo još nisam bila odlučila kada ću je kupiti. Trebala bih je kupiti danas da je može dobiti do Dana očeva.
Navrle su mi suze na oči kada sam uzela i pročitala čestitku koju bih voljela moći kupiti svom ocu. Poruka na čestitci bila je vrlo simpatična, a govorila je o odnosu punom ljubavi između oca i kćeri.
Ne mogu mu kupiti takvu čestitku za Dan očeva jer bi bila lažna
Moj me otac u djetinjstvu zlostavljao. Uvijek mi je govorio da zaslužuje poštovanje samim tim što mi je otac. Ja sam mu govorila da to nije točno. Biti samo otac i odgajati dijete u domu punom ljubavi nije isto.
U djetinjstvu sam imala nevjerojatno iskrivljenu sliku ljubavi. Iako sam živjela u disfunkcionalnoj obitelji, žudjela sam za ljubavi. Paralo mi se srce dok sam gledala kako drugi očevi grle svoju djecu. Silno sam željela da i mene netko tako zagrli. Skoro svaku večer zaspala bih uplakana, čeznući za zagrljajem.
Pitala sam se kakvo je zadovoljstvo mom ocu pružalo to što me tukao. Je li uživao u tome? Je li očekivao da ću mu se ja suprotstaviti? Je li volio gledati vlastito dijete kako pati? Kakav bi to otac mogao vlastito dijete istući do krvi? Kakav bi to otac mogao zadati svome djetetu toliko modrica da ne može sjediti u školskom autobusu? Kakav bi to otac mogao udarati glavom svog djeteta o pločice na zidu? Kakav bi to otac mogao baciti svoje dijete preko pola sobe? Kakav bi to otac mogao dirati svoje dijete na neprimjeren način? Kakav bi to otac mogao pokušati ugušiti svoje dijete?
Bolestan otac. Slomljen otac. Rastrojen otac.
No Bog je došao kako bi spasio i moga oca. Da je moj otac jedini čovjek na zemlji, Bog Otac poslao bi svoga Sina na svijet. Toliko ga puno voli.
Moj otac zaslužuje oprost jer je to ono što Bog jest
Jednom me neki psiholog izazvao da oprostim svome ocu. Isprva sam pomislila da je lud, no s vremenom sam shvatila da je bio u pravu. Moj otac zaslužuje oprost jer je to ono što Bog jest. On je oprost i milosrđe. A na to sam i ja pozvana. Pozvana sam na to da budem Njegove ruke i noge. Kroz moju nadu i molitvu moj otac može vidjeti tračak Očeve ljubavi u meni.
Ono što je moj otac učinio bilo je užasno, no svejedno mu je oprošteno. Ne opravdavam zlostavljanje jer je to pogrešno. Ali zlostavljači najčešće žude za ljubavlju više nego mi. Zato sam jučer kupila svome ocu čestitku za Dan očeva i kada sam krenula pisati poruku, odlučila sam da ću odabrati jednu pozitivnu osobinu moga oca i priopćiti mu je. Usredotočit ću se samo na ono što je dobro.
Izazivam vas da kupite svome ocu čestitku za Dan očeva i pošaljete ili poklonite mu je. Bez obzira na naša djela, svatko ima jednu pozitivnu osobinu. Možda je to njegov osmjeh ili činjenica da vas je financijski osigurao? Možda vas je podučio sportu koji volite ili vas je naučio kako voziti?
Je li to teško učiniti? Naravno da je. Međutim, jamčim vam da je život pun gorčine i ljutnje još teži. Jutros sam poslala svom ocu čestitku za Dan očeva.
Pravo pitanje glasi: „Zaslužuje li itko od nas Božju ljubav?“ Zapravo je ne zaslužujemo, ali On nam je ipak daruje. Na to smo i mi pozvani. „Biti kršćanin znači oprostiti neoprostivo zato što je Bog tebi oprostio neoprostivo.“ C. S. Lewis
Maura Preszler – Made in His Image
Prevela: Maja Dukmenić
Foto: Unsplash
