Trećeg dana bijaše svadba u Kani Galilejskoj. Bila ondje Isusova majka. Na svadbu bijaše pozvan i Isus i njegovi učenici. Kad ponesta vina, Isusu će njegova majka: “Vina nemaju.” Kaže joj Isus: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!” Nato će njegova mati poslužiteljima: “Što god vam rekne, učinite!”
A bijaše ondje Židovima za čišćenje šest kamenih posuda od po dvije do tri mjere. Kaže Isus poslužiteljima: “Napunite posude vodom!” I napune ih do vrha. Tada im reče: “Zagrabite sada i nosite ravnatelju stola.” Oni odnesu. Kad okusi vodu što posta vinom, a nije znao odakle je – znale su sluge koje zagrabiše vodu – ravnatelj stola pozove zaručnika i kaže mu: “Svaki čovjek stavlja na stol najprije dobro vino, a kad se ponapiju, gore. Ti si čuvao dobro vino sve do sada.”
Tako, u Kani Galilejskoj, učini Isus prvo znamenje i objavi svoju slavu te povjerovaše u njega njegovi učenici. Nakon toga siđe sa svojom majkom, s braćom i sa svojim učenicima u Kafarnaum. Ondje ostadoše nekoliko dana.
Iv 2,1-12
Što za nas danas znači bezgrješno začeće? Služi li nam to čemu? Bog je zapravo malo i nepravedan kada nam daje savršenstvo za uzor, a ne daje nam iste „adute“ za tu „igru“ svetosti. Postavljeno ovako, čini se kako smo u pravu, ali ako zaronimo u tradiciju Crkve, vidjet ćemo kako smo zapravo mi ti koji smo nepravedni, ne poznajemo nauk Crkve, a već smo ga odbacili.
Zbog Adamova grijeha svi smo potrebni otkupljenja
Čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja (Post 1,27), ali nije ga stvorio kao jedinku, stvorio je muško i žensko. Sve je bilo u najboljem redu, ali samo nekoliko redaka poslije nastaje problem čije posljedice osjećamo i danas. Bio nam je potreban Krist kako bi nas otkupio od grijeha. Čitajući prolog Ivanova evanđelja to nam postaje jasno, Krist je došao učiniti nas djecom Božjom (Iv 1,12), došao nam je vratiti izgubljeno dostojanstvo. Ako nastavimo čitati pažljivo Ivanovo evanđelje, doći ćemo do otkrića kako je od početka Ivanova svjedočanstva do svadbe u Kani prošlo 7 dana (Iv 1,29.35.43-2,1), jednako koliko je Bogu trebalo da završi svijet i prepusti čovjeku da ga obrađuje te napuči Zemlju (sklapanje prvog braka [Post 2,23]).
Na svadbi u Kani Marija se obraća Isusu za pomoć jer je uočila potrebu mladenaca, ali Isus joj odgovara čudno, naziva je „ženo“ (grč. γύναι), a istom riječju Adam oslovljava Evu (Post 2,23). Netko će reći kako je ovo grub odgovor Mariji, ali ona ga tako ne shvaća, dapače ona se obraća poslužiteljima. Marija shvaća Isusovu poruku puno bolje nego mi danas znajući kako on nije ovdje kako bi činio čudesa zbog čudesa samih, ali jednako tako zna kako će ih učiniti kako bi nas uputio na jednu drugu stvarnost. Možemo reći kako su Marijine riječi: „Što god vam rekne, učinite!“ (Iv 2,5) svojevrsna Marijina oporuka, Marija neće više ništa izustiti u evanđeljima. Pronaći ćemo je pod križem, u gornjoj sobi na dan Pedesetnice, ali Marija više ništa ne govori.
Krist je novi Adam, a Marija je nova Eva
Uočivši poveznicu između ova dva biblijska teksta, možemo sada prijeći na ono što su još prvi kršćanski autori poput sv. Justina i sv. Ireneja prepoznali. Krist je novi Adam (1 Kor 15), a Marija je nova Eva. Ova misao o povezanosti Marije i Eve ostaje prisutna među nama sve do današnjih dana, ali nekako paralelno s ovim tumačenjem, razvija se vjerovanje o Marijinom bezgrješnom začeću. Kršćani su vjerovali da je Bog Mariju očuvao od ljage istočnoga grijeha od samoga trenutka njezina začeća.
Kraljica bez grijeha istočnoga začeta
Rasprava o bezgrješnom začeću doseći će svoj vrhunac u srednjemu vijeku, gdje će se odvijati mnoge rasprave, osobito između franjevaca i dominikanaca. Najpoznatiji Marijin odvjetnik toga vremena zasigurno je franjevac bl. Ivan Duns Škot koji će preuzeti argumentaciju sv. Eadmera: „Potuit, decuit, ergo fecit“, što znači: „Mogao je, bilo je dostojno, stoga je učinio.“ Jednostavnijim rječnikom rečeno: Bog je to mogao učiniti jer je u njegovoj ruci sva vlast pa tako i ova. Zaista je bilo dostojno osloboditi Mariju od svake ljage grijeha, ne zbog nje same, nego zbog toga jer je trebala postati majkom Sina. Kako je to bilo dostojno, a Bog ima tu mogućnost, On je to i učinio. Bl. Ivan Duns Škot ovako govori kada objašnjava Marijino bezgrješno začeće:
„Kad se govori o Bezgrješnom začeću, to znači, da je duša Marijina, od Boga stvorena i sjedinjena s tijelom da tijelo oživi, bila u isti čas nakićena posvećujućom milošću i da se nije nikada, pa čak ni za jedan časak, nalazila u stanju grijeha. Blažena bi Djevica nasljedstvom općeg rađanja bila baštinila istočni grijeh, ali je osobitom povlasticom od toga očuvana. Marija je tako potpunije i savršenije otkupljena, nego li ijedno drugo ljudsko stvorenje. Prema Njoj je Posrednik osmislio savršeno djelo posredovanja.“ (Usp. Arkangjeo Brković, Bezgrješno začeće i franjevačke predaje, u: Serafinski perivoj, 18 (1904.) 6, 161.)
Marija je bez grijeha i bez požude, kao Eva prije pada
1854. godine papa Pio IX. objavio je 8. prosinca bulu Ineffabilis Deus (9 mjeseci prije blagdana Marijina rođenja), te je tim činom službeno proglasio dogmu o Marijinom bezgrješnom začeću i time potvrdio istinitost nauka kojeg su mnogi propovijedali tijekom stoljeća.
Kako bi shvatili ovu poruku o Marijinoj bezgrješnosti, moramo se vratiti opet Evi. Nakon počinjenog prvoga grijeha, Adam i Eva zaslužili su izgon iz Edena, ali Bog je uputio zanimljivu poruku Evi o tome kako će je žudnja tjerati mužu (Post 3,16). Očito to nije bio slučaj prije pada i kao posljedica grijeha, dolazi požuda.
Iz Pisma, ali i logike, shvaćamo kako Marija nema problema s požudom (očuvana je od istočnog grijeha), ona može ostaviti Josipa i otići Elizabeti u posjet puna tri mjeseca (Lk 1,56). Netko će reći kako to nije čudno i zaista, nije nam čudno, mi smo naviknuti na Marijin pohod, ali zamislite vašu zaručnicu trudnu, ne znate kako, a ona odluči otići rođakinji 250km dalje u posjet; možda to ipak i nije toliko normalno? Iz Marijinog odlaska shvaćamo kako je ona u potpunosti okrenuta Bogu. Puno više od onoga što ju je moglo snaći zbog ondašnjeg zakona, Mariji je stalo do anđelovih riječi i ona odlazi Elizabeti kako bi se uvjerila u istinitost svega što se događa.
Marija bez grijeha istočnoga začeta uzor je i današnjim djevojkama
Iz njezina primjera mogu učiti najprije djevojke i žene koje su danas bombardirane raznim influencericama, modnim kritičarima ili guruima zdrave prehrane i teretane. Zbog nametnutog kriterija kako netko mora izgledati, mnoge troše ogromne novce kako bi zadovoljile tuđe kriterije, kako bi bile poželjne svojim budućim dečkima ili supružnicima. Kako nisu svi u mogućnosti ispuniti te kriterije, javlja se velik broj oboljenja još u školskoj dobi od depresije, anoreksije, bulimije i sl.
Vršnjačko, „marketinško“ nasilje prisutno je zbog toga što si netko ne može priuštiti „bile starke“ ili najnoviji mobitel. Čini mi se kako su upravo djevojke puno više pogođene ovim problemom, pogotovo kada se dođe do pitanja spolnosti. Zbog samog problema požude, ali i izrazito seksualizirane okoline, imaju osjećaj kako nešto moraju učiniti. Ovdje se ne radi samo o dečkima koji su progonitelji ili silovatelji, kako nam se to hoće nametnuti, radi se također o sve prisutnijoj „zdravstveno-edukativnoj“ promociji koja ide za tim da nam se omogući svaki užitak.
Ne možemo odvojiti Mariju od Krista, niti od sv. Josipa
U ovim slučajevima Marija i Josip moraju biti primjer čuvanja čistoće, ali ne samo do braka, nego i u braku, jer čistoća mora proizlaziti iz odnosa s Bogom. Problemi s okolinom (Mt 1,19), zatim u samim početcima obiteljskog života nevolje s vlašću (Mt 2,13-23), pa sve do križa pod kojim je majka morala gledati svoga Sina, čine ovo dvoje svetaca toliko bliskima današnjim supružnicima, ali i onima koji to tek trebaju postati.
Marijno bezgrješno začeće nije samo poruka ženama, nego i muškarcima o nasljedovanju primjera sv. Josipa koji svojim postupcima čuva dostojanstvo svoje zaručnice. Kao što ne možemo odvojiti Mariju od Krista, jednako je tako ne možemo odvojiti ni od sv. Josipa. Promatrajući njihove živote, možemo naučiti kako je uz Boga sve moguće preživjeti. Nitko nam ne obećava raj na Zemlji, ali Bog nam obećava raj nakon ovoga prolaznog života ako smo vjerni. Marija je naša zagovornica, postavljena kao uzor, zato je i nazivamo Tornjem bjelokosnim. Ona kao uzor čistoće, pravednosti i predanosti Bogu stoji kao toranj od dragocjene bjelokosti, ali ne kako bi sebe pokazivala ili sebi bila svrha, upućuje nas na svoga Sina. Kao što nas čitavo Pismo upućuje na vječnost, tako nas i život Marijin uvijek upućuje na vječnost i poslušnost Božjoj riječi.
Molitva sv. Franje Blaženoj Djevici Mariji
Zdravo, Gospođo, sveta Kraljice, sveta Bogorodice Marijo, koja si djevica postala Crkvom, i izabrana od presvetog Oca nebeskoga, koji te posveti s presvetim Sinom svojim ljubljenim i Duhom Svetim Tješiteljem. U tebi je bila i jest sva punina milosti i svako dobro. Zdravo, palačo njegova, zdravo, šatore njegov, zdravo, kućo njegova. Zdravo, odjećo njegova, zdravo, službenice njegova, zdravo, majko njegova, i vi sve, svete kreposti, koje se po milosti i prosvjetljenju Duha Svetoga ulijevate u srca vjernih, da ih od nevjernih učinite vjernima Bogu.
Kraljice bez grijeha istočnoga začeta, moli za nas!
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: Wikimedia Commons
Pročitajte i preostale članke iz niza Imena naše Majke.
