Sveti Toma Akvinski, poznat i kao teolog euharistije, sastavio je prekrasne himne, koji izražavaju neizmjernu dubinu Otajstva Euharistije: posljednica, odnosno sekvencija “Hvali Sion Spasitelja” (Lauda Sion Salvatorem), himan “Usta moja uzdižite” (Pange Lingua Gloriosi), himan “Veselo svetkujmo” (Sacris Solemniis) te himan “Riječ svevišnja se pojavi” (Verbum Supernum Prodiens). Anđeoski naučitelj također je sastavio i euharistijski himan koji je postao klasičan s obzirom na dugotrajnost i često izvođenje, svima poznati “Klanjam ti se smjerno” (Adoro Te Devote).
S obzirom da je svih pet himana nastalo za liturgiju svetkovine Tijelova, poznati su i pod zajedničkim nazivom Officium de Festo Corporis Christi.
U nastavku teksta možete pronaći tekstove tri od pet navedenih himna te njihovu pjevanu izvedbu.
Usta moja, uzdižite
[Pange lingua gloriosi]
Usta moja, uzdižite
K preslavnomu Tijelu glas
I krv dragu proslavite,
Što je proli za sve nas
Čedo majke plemenite, –
Ljudskog roda Kralj i Spas.
Dan je svima smrtnicima,
Djeva nam ga porodi,
I on prođe sijuć tlima
Zrnje riječi Božijih,
A na kraju vjernicima divan spomen ostavi.
Kad je s braćom večerao
Spas na gozbi posljednjoj,
Sav je zakon obdržao
On u hrani vazmenoj
I ko hranu tad je dao
Sama sebe družbi svoj.
Gospod zbori i kruh biva
Svetim tijelom njegovim,
Likom vina krv se skriva,
Okom toga ne vidim,
Ali sama vjera živa
Kazuje bezazlenim.
Divnoj, dakle, Tajni ovoj
Klanjajmo se smjerno mi,
Stari zakon žrtvi novoj
Nek se sada ukloni,
Vjera duši čovjekovoj
Nek spoznanje dopuni.
Bogu Ocu, Bogu Sinu
Hvala s pjesmom radosnom,
Slavimo im veličinu,
Častimo ih dušom svom,
K Duhu Svetom nek se vinu
Glasi s dikom jednakom.
Hvali, Sion, Spasitelja
[Lauda, Sion, Salvatorem.]
Hvali, Sion, Spasitelja,
Vođu svog i učitelja
pjesmama i popijevkom.
Uzdiži ga iznad svega,
Nećeš preveć hvalit njega
Niti kojom pohvalom.
Slava evo velika je:
Živi Kruh, što život daje,
Častit nam je ovaj dan.
Kruh, što bi kod svetog stola
Među dvanaest apostola
Podijeljen i blagovan.
Pojmo punom jasnom riječi,
Neka milo klikće, ječi,
Srdaca nam skladan glas.
Blagdan slavni svetkujemo,
Ustanovu spominjemo
Gozbe što je dade Spas.
Novog Kralja stol je ovo,
Na njem evo Janje novo,
Starom Vazmu dođe kraj.
Nesta slika toga trena,
Ispred zbilje minu sjena,
Tminu progna sunčan sjaj.
Što sam stvori ono veče,
Krist to isto tvorit reče
Dovijeka na spomen svoj
Poučeni kako treba,
Prinosimo dare neba
U žrtvi spasonosnoj.
Nauke nam svete glase:
Kruh u Tijelo pretvara se,
Vino u Krv Gospodnju.
Ne shvaćamo, ne gledamo,
Al po jakoj vjeri znamo
Što van reda biva tu.
U dva lika tu se taje
Silne stvari, kojima je
Tek vanjština razlikom.
Tijelo hrana, Krv je piće
Kristovo je ipak biće
Sve pod svakom prilikom
Kad ga primaš, nije dio,
Nije kriška, nego cio
Ljudima se predaje.
Jeo jedan, jelo trista,
Svaki prima svega Krista,
Nit ga jelom nestaje.
Dobar, opak blaguju ga,
Kob je ipak svakom druga:
Život ili smrtni mrak.
Smrt je zlima, dobrim žiće,
Gledaj: isti Kruh i Piće,
A plod tako nejednak.
Kad je Tajna razlomljena,
Znaj da čest joj odijeljena
Ko cjelina vrijedi njena,
Jer u svakoj sav je dar.
Nit se mijenja što pri tome
Stas il stanje sakritome:
Prilike se samo lome,
Ne trga se sama stvar.
Anđeoske eto hrane,
Putnici se njome hrane:
To je kruh za odabrane,
Ne daje se svijetu zlom.
Davno mu je spominjanje:
Izakovo žrtvovanje,
Izraelskog Vazma janje,
Mana, hrana pustinjom
Dobar Pastir, pravo jelo,
Smiluj nam se Janje bijelo,
Daj nam hranu svoje tijelo,
Brani, vodi stado cijelo
K strani žica blaženog.
Silni Bože, što nam jesti
Na zemaljskoj daješ cesti:
Daj nam gore s tobom sjesti,
Među svece ti nas smjesti
U nebu kod stola svog. Amen.
Klanjam ti se smjerno
[Adoro te devote]
Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš,
Što pod prilikama tim se sakrivaš.
Srce ti se moje sasvim predaje,
Jer dok promatra te, svijest mu prestaje.
Vid i opip, okus varaju se tu,
Al za čvrstu vjeru dosta je, što čuh.
Vjerujem u svemu Kristu Bogu svom,
Istine nad ovom nema istinom.
Samo Bog na križu bješe oku skrit,
Ovdje je i čovjek tajnom obavit.
Vjerujem u oba, oba priznajem,
S razbojnikom isto skrušen vapijem.
Rana kao Toma ja ti ne vidim,
Ipak Bogom svojim priznajem te s njim;
Daj, da vjera moja uvijek življe sja,
Da se ufam u te, da te ljubim ja.
Uspomeno smrti Spasa premilog,
Živi Kruše, što si život puka svog:
Daj da sveđ od tebe i moj živi duh,
Dokraj žića budi najslađi mu kruh.
Pelikane nježni, Spasitelju moj.
Blatna me u krvi peri presvetoj:
I kap njena može svijet da spasi cijel,
Da bez ljage bude, posve čist i bijel.
Isuse, kog sad mi krije veo taj,
Žarku želju, molim, ti mi uslišaj:
Daj, da otkrito ti lice ugledam
I u slavi tvojoj blažen uživam. Amen.
Žena vrsna
Foto: Wikipedia
