Léonie Martin, sestra sv. Terezije iz Lisieuxa, rođena je 3. lipnja 1863. godine. Postala je sestra Françoise-Thérèse iz samostana Pohođenja u Caenu (sjeverozapadna Francuska). Léonie je vodila izazovan život: bila je bolesna od djetinjstva, zlostavljala ju je sluškinja, izbačena je iz škole te odvojena od drugih unutar svoje obitelji. Tri puta pokušala je živjeti religiozno prije nego što je u tome konačno uspjela: 1899. godine u 35. godini života napokon je ušla u samostan Pohođenja u Caenu, gdje je i umrla 1941. sa 78 godina.
Léonie je bila problematično dijete i nesretna tinejdžerica
Kako je problematično dijete i nesretna tinejdžerica postala sestra koje se svi sjećaju kao drage, smirene i toliko sretne da nisu mogli vjerovati da je imala teško djetinjstvo? Kao laikinja, Léonie je živjela na rubu svoje obitelji i društva. Tamo je pronašla Krista i učinila ga središtem i izvorom svoga života. Otkrila je Boga unutar sebe, u svojoj ranjenosti te je postala prva i najbolja učenica Terezijinog „puta povjerenja i ljubavi“. Kada je pronašla svoj dom u Pohođenju, napisala je: „Jako sam sretna – koliko je to moguće na zemlji. Kada pogledam na svoju prošlost, do najranijeg djetinjstva, te usporedim to vrijeme s ovim preplavljena sam zahvalnošću Srcu Isusovom koje me obavilo s toliko ljubavi i koje me je postavilo u ovo ljupko predsoblje raja gdje trebam živjeti i umrijeti.“
Nakon smrti Léonie je bila gotovo zaboravljena, ali ljudi su je otkrili i oko 1960. godine redovnice iz njezina samostana počele su primati pisma iz cijeloga svijeta u kojima su ih ljudi tražili da mole kako bi Léonie mogla zadobiti milosti od Boga za one koji su pisali. Neka od tih pisama dolazila su od roditelja djece s posebnim potrebama, od obitelji u sukobima te od osoba koje su se, poput Léonie, borile s tim kako pronaći i ispuniti svoj poziv. Nakon ovih pisama uslijedila su pisma zahvale. Hodočasnici su dolazili u samostan moliti na njezinu grobu u kripti kako bi prosili milosti ili zahvaljivali. Sada su ju razmatrali za beatifikaciju.
Ona nam pokazuje da rane i traume iz prošlosti nisu prepreka cjelovitosti ili svetosti
Monsinjor Jean-Claude Boulanger, biskup Bayeux-Lisieuxa, biskupije gdje je Léonie živjela većinu svojega života i gdje je umrla, dao je imprimatur za molitvu da se Léonie proglasi „časnom službenicom“ (tj. da se proglasi da je živjela herojske vrline). Dana 2. srpnja 2015. godine klauza za njezinu beatifikaciju otvorena je na biskupijskoj razini, a 22. veljače 2020. uspješno su okončana biskupijska ispitivanja. Pitanje je sada predano Kongregaciji za proglašenje svetaca u Rim gdje će biti ponovno pregledano.
Još nismo vidjeli granice Léonieine misije, ali vjerujem da je u pitanju privlačenje duša na put povjerenja i ljubavi. Iako njezina misija nipošto nije ograničena na određene skupine, posebno se obraća ranjenima i onima koji se bore pronaći svoje mjesto u svijetu. Ona nam pokazuje da rane, pa čak i traume iz prošlosti nisu prepreka cjelovitosti ili svetosti. Njezinim zagovorom Bog je zbližio djecu i roditelje, izliječio sjećanja i odnose i obnovio one koji se nalaze u duhovnoj, emocionalnoj, psihičkoj i fizičkoj patnji. Ali njezina je misija sveopća. Ona nam je uzor za življenje savjeta koji joj je Terezija dala u svom posljednjem pismu u vrijeme kada je, nakon tri neuspješna pokušaja u redovničkom životu, tada, u dobi od 34 godine, živjela kao laikinja sa svojom tetkom i ujakom:
„Jedina sreća na zemlji je usmjeriti se na to da uvijek smatramo ljupkim ono mnogo koje nam Isus daje. Tvoja je sudbina tako lijepa, draga mala sestro; ako želiš biti sveta, to će ti biti lako, jer ti u dubini srca svijet ništa ne znači. Možeš se, dakle, poput nas [kao njezine tri sestre karmelićanke], zaokupiti „samo jednim potrebnim“, to jest, dok se predano daješ vanjskim djelima, tvoja je svrha jednostavna: ugoditi Isusu, prisnije se sjediniti s Njim.“
Pozovite Léonie da vas prati i da vas vodi predanju, kao što je to ona učinila, Božjoj „ljubavi koja proždire i preobražava“. Ona će vas odvesti do našeg pravog doma – Srca Isusova.
Maureen O’Riordan – leoniemartin.org
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Wikipedia
