Jedna je majka odlučila iskoristiti ljeto za ležerno druženje kako bi obnovila i učvrstila odnose sa svoje četvero djece. Evo što govori njeno iskustvo.
Moje najmlađe dijete često zaboravi svoje cipele. Gdje god da se zaputimo (i znamo da ćemo stići u posljednju sekundu), on će uvijek postaviti isto pitanje: „Hoće li mi tamo trebati cipele?“ Naravno da hoće, ali to ga ne sprječava da potrči u auto bosih nogu. Ne razmišlja o tome da će to postati problem čim se udaljimo od kuće.
Kada nas situacija povede
Jednom prilikom kad smo se morali vratiti kući zbog bosih nogu bila sam posebno loše raspoložena. Je li vam poznat osjećaj kada ste u žurbi i brzo govorite te vam je jezik brži od pameti jer se niste imali vremena pribrati? To sam ja. Da sam se pribrala, vjerojatno bih primijetila da jedno dijete ne nosi cipele i da to što izvikujem ostalima naredbe uopće ne pomaže izići na vrijeme.
Bacila sam cipele prema stražnjem sjedištu i odvezla se s parkirališta po ne znam koji put toga dana. U to je moj sin postavio pitanje koje me pogodilo u srž: „Kada završi nogomet hoćemo li opet imati vremena za „tjedan s mamom“?
Što napraviti kada nemate drugog načina?
„Tjedan s mamom“ bio je prošlo ljeto. Kada smo završili sa školskom godinom, dok je moj suprug još uvijek bio zarobljen na poslu s prekovremenim radnim danima, odvela sam djecu u vikendicu svojih roditelja. Njih četvero i ja. Malo me plašila vožnja i izazov u kojem sam morala zabavljati četvero zahtjevne djece pet dana zaredom.
Nisam se trebala brinuti. Tijekom vožnje lijepo su se slagali (barem koliko me pamćenje služi nakon godinu dana), a dane smo provodili u šetnji i turnirima društvenih igara. Zagorjela mi je večera što nas je svih dobro nasmijalo, zapeli smo u prljavom blatu pokušavajući se izgurati na splavi čemu smo se smijuljili. Jednom sam u potpunosti podcijenila koliko nam treba za šetnju oko jezera zbog čega smo proživljavali dramu tijekom pronalaska puta kući. Cure su se žalile, a dečki su ih nasmijavali pretvarajući se da vide fatamorganu dućana s besplatnim slatkišima.
Nezaboravna avantura
Bilo je mnogo mojih propusta tijekom našeg zajedničkog vikenda, ali sam zapravo uživala u njima. Svi smo uživali. Bez potrebe da negdje žurimo ili mislimo na cipele, djeca i ja smo se kroz ovo druženje zbližili tako da svaki put kad se toga sjetim, osjetim nostalgiju.
Nisam imala namjeru da nam „tjedan s mamom“ postane tradicija, ali moja djeca jesu. Oni uživaju u svojim hobijima, ali vole i društvene igre i usporena jutra i mamu koja ne vodi toliko računa o dnevnim obavezama.
Pravi odabir koji uključuje obiteljsko druženje
Za tjedan dana počinje ljeto i dok gledam druge obitelji kako planiraju praznike do u detalje, osjećam tračak sumnje u vezi otkazivanja većine dječjih aktivnosti. Jesu li im potrebne? Hoće li zaostajati za drugima u jesen ako preskoče ljetne aktivnosti? Hoćemo li se popeti jedan drugome na glavu i izluditi jedni druge ako ne isplaniramo praznike? J eli obično obiteljsko druženje dovoljno za dobro ljeto?
No kada se uvuče sumnja, pomislim na svoga sina koji uvlači nožice u cipele po koje smo se morali vratiti i pita hoće li opet provoditi vrijeme s mamom iako sam tu pored njega.
Često čujemo kako treba stati na loptu i pribrati se. Smatram da je to jednako važno za djecu kao i za odrasle. Jedna dječja psihoterapeutkinja kaže da djeca trebaju biti djeca – igrati se, pisati, crtati, pjevati, plesati i ludirati se. Tvrdi kako unatoč činjenici da djeca uživaju u raznim sportovima i radionicama, nužno je omogućiti im odmor tijekom kojeg će istraživati svijet oko sebe.
Za vrijeme odmora važno je obnoviti povezanost koja slabi tijekom užurbane školske godine
Kada resetiramo mobitele ili televizor, najčešće se pojavi obavijest da će se uređaj vratiti na tvorničke postavke. To je ono kako ja vidim naše ljetne praznike. Kao majka djece koja više nisu tako mala, s radošću se sjetim vremena dok su bili novorođenčad. Stisli bismo se jedno uz drugo, bilo da sam im pjevala uspavanke ili molila se da ne zaplaču dok se ne istuširam. Bili smo međusobno povezani odnosom koji se razvijao tijekom godina njihova odrastanja.
Uvijek sam pretpostavljala da je želja da svoju djecu vratim na „tvorničke postavke“ samo moja, ali možda i oni to žele. Možda je najbolja stvar koju mogu učiniti za njih ovo ljeto jest otkazati sve aktivnosti i svjesno im predati cijelu sebe. Bilo da je to „tjedan s mamom“ ili da ih pitam koji su njihovi ljetni planovi, cilj mi je da se svi skupa „resetiramo“. Nimalo ne sumnjam u tu odluku. Zapravo, jako me veseli.
Jessica Watson – Aleteia
Prevela: LR
Foto: Shrikesh Kumar – Pixabay
