I reče Gospodin Bog: „Nije dobro da čovjek bude sam.”
Post 2,18
Priča o štapu
Kao studentica bila sam članica jedne zajednice mladih. Sastajali smo se petkom i obavezno nedjeljom na zajedničkoj misi. Naš duhovnik bio je poprilično strog i često je naglašavao važnost zajedništva u raznim slikama.
Poticao nas je na redovan dolazak na zajednicu i misu jer je bio stariji i mudar i znao je koliko nas napasti vani vreba. Znao je da smo mi tek na početku hoda u vjeri i da bismo se lako mogli pokolebati i krenuti za svjetovnim sjajem. Isto tako je znao da mi zapravo želimo biti na pravom putu, ali da to ne želimo i ne možemo sami. Važno je imati ljude koji isto tako rade i žive. Važno je imati duhovnika koji je autentičan Isusov učenik!
Jedna od slika kojima je naglašavao važnost zajedništva bila je slika štapa. Rekao bi nam: „Uzmite štap i prelomite ga na pola. Uspjet ćete bez problema. Uzmite 10 štapova skupa, tanjih od prvoga, i probajte ih slomiti odjednom. Nema šanse da ih slomite.”
Nije dobro da čovjek bude sam. Zajedno smo jači.
Priča o dvije svijeće
Bila je Velika Gospa i obitelj nam se okupila za ručak na svečano uređenom stolu na kojem su uvijek dvije blagoslovljene svijeće, jedna s lijeva, druga s desna, a u sredini bude hrana.
Kako je bilo vruće, otvorili smo vrata terase koja su odmah do blagovaonskog stola. Vjetar je lijepo pirkao dok smo blagovali. U jednom trenutku ugledala sam prvu svijeću, onu koja je bila bliže terasi, i iznenadilo me da je za vrijeme ručka ostala na kojih 10 cm, dok je druga svijeća neznatno izgorjela.
Naravno, prva je svijeća bila na vjetrometini i izgorjela je puno brže, dok je druga svijeća imala zaleđe (hrana, piće) i izgorjela je neznatno. To me potaknulo na (glasno) promišljanje pa sam rekla svome mužu da obrati pažnju na svijeću koja govori o važnosti zajedništva. Nije dobro da čovjek bude sam. Sami na vjetrometini brzo izgorimo, a ako imamo zaleđe, ne ide to tako lako.
Priča o zamrznutom voću
Nedavno sam išla u kupovinu i, između ostalog, trebalo mi je zamrznuto šumsko voće. Bilo je na lijepom sniženju pa sam uzela nekoliko pakiranja jer je to u našoj obitelji brzo potrošna roba. Na blagajni sam te zamrznute stvari odvojila u jednu vrećicu, a ostale u drugu vrećicu. Nisam žurila kući, nego sam iskoristila vrijeme izvan kuće.
Došavši kući, vidjela sam da je (zbog žurbe da što prije oslobodim red na blagajni) jedno šumsko voće ipak ostalo među stvarima iz druge vrećice. I otopilo se. Ostalo zamrznuto šumsko voće koje je bilo na hrpi ostalo je postojano. Nije dobro da čovjek bude sam. Samog ga je lakše „preoblikovati” ili suobličiti svijetu.
Sad je, više nego ikada, vrijeme zajedništva i samo zajedno možemo velike stvari.
„Želiš li stići brzo, idi sam. Želiš li stići daleko, idite zajedno.”
Suzana Džeko – Žena vrsna
Foto: Priscilla Du Preez – Unsplash
