Hej, znam da ti dugo nisam pisala. Oprosti. Nadam se da si dobro.
Ja ti se, naravno, javljam s mnogim novostima, jer dogodilo se sve, dogodio se život.
Za početak, odlučila sam vratiti se kući. Zauvijek. I odluku sam sprovela u djelo. Sve je to bio proces. I trajao je zapravo cijelo ljeto. Na površini je bio kaos jer sam stalno negdje i nikad me nema, ali u dubini sam mirna. Ja sam svoje poslanje završila i ne žalim ni za čim.
Zahvalna sam na tom vremenu provedenom u misiji. Iako se puno toga ni ne može izreći ipak ima dvije stvari koje bih mogla naglasiti da su mi pomogle.
Već sam ti pisala o važnosti zajedništva. Ali stvarno nemam druge nego se stalno vraćati na zajedništvo. Jer zajedništvo daje okus svakom događaju. Može biti najsvečaniji događaj i najfinija hrana, ako nema zajedništva među ljudima, sve postaje bljutavo. Iskusila sam to i znam o čemu pričam.
Još nešto što sam ti spominjala, a to je prolaznost vremena. Stalno to uviđam, ali u ovim ludim vremenima sve sam više svjesna kako vrijeme leti i nema razloga za čekanje pogodnijeg trenutka. Dogodio se život koji treba živjeti sada.
Ovo su stvari koje vrijede uvijek i za sve. Bez iznimke. I zato je potrebno živjeti sada. To je poziv tebi i meni. Baci se! Sad je prilika. Prilika da živiš život u punini kako je Bog za tebe zamislio. Ne sutra, ne za dva tjedna. Danas.
Ana – Žena vrsna
Foto: Christina Isabella – Unsplash
