Hej, mislila sam ti već pisati, ali nikako da uhvatim vremena. Evo me, sad sam konačno sjela i našla malo vremena da ti se javim. Kako si? Ja u zadnje vrijeme razmišljam puno o zajedništvu. O tome kako je zajedništvo zaista veliki dar. To sam iskusila u zadnje vrijeme pa zato znam o čemu govorim.
Milost spoznaje grijeha
Vjerujem da je svima tako, s nekim ljudima se nađeš odmah na prvu, a za neke druge ti treba ipak vremena i truda da pronađete zajedničke interese. E, pa meni se baš to događa u zadnje vrijeme. Navikla sam da inače bez problema uspostavim kontakt s drugima i da uvijek mogu naći nešto zajedničko oko čega se možemo složiti. Ovog puta je to malo teže, prepreka ima dosta, a budući da se radi o djevojci koja je i sama zatvorena, zatvaram se i ja te tako živimo u tišini. Nije riječ o tome da si s nekim u svađi, nego ima to nešto što te sprječava da napraviš prvi korak i nađeš zajedničku temu. Nije u pitanju kvantna fizika, riječ je o oholosti, grijehu koji se manifestira na razne načine pa tako i preko šutnje. U mojem slučaju je to šutnja da nešto krivo ne kažem i onda radije šutim.
Zajedništvo je milost
U svemu tome se nađu trenutci kad se netko ipak prvi ponizi i pita. Možda usput i pogriješi. Ali iz tog pitanja se rađa zajedništvo kao najveći dar ljubavi prema drugome. Drugome koji je drukčiji. I onda kad to vidiš i doživiš, znaš da nije do tebe. Ako se dvije osobe koje su same po sebi zatvorene u miru, ako se slažu – znaš da to nije stvar napora nego je to milost. Jer zajedništvo je milost.
Napravi prvi korak
Zato ti to sve pišem. Da ti kažem da je moguće. Znam koliko se ti boriš sa svojim ukućanima i svima oko sebe. Ako nitko neće, budi ti prva. Napravi prvi korak prema zajedništvu i nećeš požaliti.
Molit ću za tebe! Čujemo se!
Ana
Ana – Žena vrsna
Foto: Ben Wicks – Unsplash
