Među mnogobrojnim razlikama koje postoje između životinje i čovjeka, Luc Ferry, francuski mislilac čija je knjiga Naučite živjeti postala među najčitanijima u svijetu, ubraja i demonsko u čovjeku, a koje ne postoji kod životinja. Navodi primjer srpske vojske u Srebrenici koja je ubila mladića ispred očevih očiju i prisiljavala oca da jede sinovljevu jetru.
Surovost koja postoji u svijetu životinja nema ništa s demonskim. Demonsko je kada se drugome muči duša. Planski ga se uništava. Ponižava. Izluđuje. Bezrazložno mrzi. Zavidi mu se i u zavisti ga se muči.
Tad sam prvi put pročitao da jedan suvremeni mislilac priznaje da postoji demonsko u čovjeku. Obično iskustvo to svakodnevno pokazuje, ali službena svjetska ideologija to uporno niječe. Niječe usprkos očitim činjenicama. Možda je to uporno nijekanje samo otpor Crkvi, crkvenom govoru o istočnom grijehu?
Priznati da u čovjeku postoji nešto demonsko vodi potrebi spasenja
Crkva se oslanja na iskustvo i Objavu. Priznati da u čovjeku postoji demonsko vodi k potrebi spasenja. Pred demonskim u nama, ne pomaže nikakva mila svjetska filozofija ili ideja. Demonsko sve to guta u jednom zalogaju. Kad je demonsko u nama, potreban nam je Netko jači od nas i od tog demonskog, da ga svlada. To ne može biti samo čovjek. I tu se zaustavlja ljudska misao i opire se. To je otpor protiv Spasitelja. Protiv Onoga koji izbacuje kneza ovoga svijeta. Krist je jednom viknuo: Sad je sud ovom svijetu! Sad će knez ovoga svijeta, demon, biti izbačen!
Isti Luc Ferry nakon dubinske analize čovjekove naravi, kaže da nam je potrebno spasenje. Spasenje je sveobuhvatna pomoć. Mnoge nam stvari u svijetu pomažu. Pružaju utjehu i tako dalje, ali nas ništa ovosvjetsko ne spašava niti nas može spasiti. Spasenje nije kršćanski, pa čak ni židovski izum. Ono je općeljudsko. Iskustvo i vapaj svih ljudi.
Iako smo stvoreni kao dobra bića, padom smo postali omiljeno boravište zla
Ono demonsko u nama svjedoči nam da nam je potrebno spasenje i Spasitelj. Onaj tko će pružiti svoju ruku i izvući nas iz ralja smrti. Iz ždrijela Levijatana. Stare zmije. Zavodnika svega svijeta. Ubojice od početka. Lašca. Demona. Sotone. Đavla.
Nije čudno da se ateisti i agnostici opiru ovoj činjenici i potrebi. Nikomu nije lako priznati da u njemu postoji demonsko. Svi se doživljavamo pozitivnima i dobrima. U dnu svog bića to i jesmo, ali nažalost, đavlovo smo omiljeno boravište. On ne voli boraviti u svinjama, a niti ići u podzemlje.
Oče naš, koji jesi na nebesima, ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga!
don Šimun Doljanin – Žena vrsna
Foto: K. Mitch Hodge – Unsplash
