2011. godine molila sam se pred blagdan svetoj Ani za pronalazak posla. Doslovno sam joj žarko zavapila, jer sam bila beznadna da ću u 43. godini života pronaći posao kao žena u pretežno muškom zanimanju. Na sam blagdan sv. Ane su me nazvali da dođem na razgovor za posao. Rekla sam da se taj dan u mojoj župi slavi sv. Ana i da mi je malo nezgodno doći baš danas, da bih voljela doći sutra, ako njima nije neki problem i pristali su. Nakon 2,5 godine nezaposlenosti po zagovoru sv. Ane dobila sam posao!
Dvije godine prije
Zanimljivo je da sam toj firmi poslala e-mail sa životopisom 2 godine prije ovog događaja. Javljala sam se na desetak drugih mjesta za koje sam istražila da imaju koliko-toliko posla jer je bilo vrijeme recesije i otkazi su se dobivali, a ne zapošljavali novi ljudi. Država je tada imala i neke mjere da tvrtke zadrže postojeće radnike.
Kad sam počela raditi, tajnica mi je ispričala da su često stizali takvi e-mailovi s molbom za zaposlenje i da ih je ona sve redovno brisala da joj ne zatrpavaju poštu. Toga jutra, na blagdan sv. Ane, došao joj je direktor i rekao da trebaju nekoga hitno zaposliti, da potraži neki životopis na e-mailu. U odjeljku „smeće“ pronašla je moj životopis kao jedini preostali i dala mu. Ni sama ne zna kako se tu zadržao pune 2 godine.
Ali Bog zna! Zahvalna sam sv. Ani na njezinom moćnom zagovoru i njezinoj milosti!
Majka četvero djece
Osim godina koje sam navela, moje ograničenje je bilo i to što sam majka četvero djece, što mi je bilo bitno i radno vrijeme, udaljenost radnog mjesta, da mogu stići na informacije djeci kad je potrebno. Bitno mi je bilo da radim za firmu koja me neće slati na teren. U građevinarstvu, gdje se uglavnom ide na teren, gdje moje kolege rade po 10 sati dnevno, bilo je skoro pa nemoguće sve poklopiti. Sagledavajući sve, pronalazak posla se činio kao nemoguća misija.
Tvrtka za koju sam počela raditi bila je svega 7 min. udaljena od mjesta stanovanja. Radno vrijeme u prve dvije godine nam je bilo 7 sati za zaposlene i u uredu! Takva je bila politika tvrtke. Dobila sam sve što mi je tada trebalo, ali ne želim reći da je život bajka. Bilo je kroz taj posao itekako borbi i rasta. Uz blagoslove Bog mi je dao i zadatke koje sam trebala odraditi i nadrasti sebe i sve probleme s kojima sam se susretala.
Stvari su se vremenom mijenjale unutar tvrtke, a i u mome životu. Nakon 7 godina rada sam odlučila otići s ovoga posla.
Na drugom radnom mjestu
Kleknula sam ispred kipa sv. Ane u crkvi i najprije joj duboko iz srca zahvaljivala za posao koji mi je od Boga izmolila. Rekla sam joj da sada moram poći dalje, da mi pomogne, ali da ću joj i dalje biti zahvalna za posao s kojeg sada odlazim!
Već pola godine sam na drugom radnom mjestu. Moja sv. Ana je moja zaštitnica, to znam. Obraćam joj se za sve što mi je potrebno u životu, posebno za situacije koje ne mogu riješiti sama u obitelji. I zahvalna sam joj do kraja života. Prilika da ovo svjedočim je Božje djelo jer nikad javno ne istupam niti nešto objavljujem.
Za svjedočanstvo o kojem pišem vjerujem da je izraz Boga u mom životu, kao što se izražava i u životima svih onih koji Mu se obraćaju. Čak i onih koji to ne čine, samo oni ne prepoznaju djela Njegova. Kad bih ovo nazvala čudom, to bi značilo da Bog to čini tako rijetko i rijetkima, a znam da to nije istina. Bog svaki dan čini velika i mala čuda svakome od nas. U to duboko vjerujem. Stvar je u tome primjećujemo li mi to ili ne i imamo li povjerenja u Njega ili ne! Ne moramo biti savršeni da bi nam Bog dao nešto što ga tražimo. Važno je samo u Njega vjerovati i imati pouzdanja.
Slavica – Žena vrsna
Foto: Claudio Hirschberger – Unsplash
