Pravilo sv. Benedikta sastavljeno je prije više od 1500 godina, a sastavio ga je sam sv. Benedikt iz Nursije, koji se smatra ocem zapadnog monaštva. Dok se strogoća Pravila ponekad može činiti grubom ili čak nerazumnom za suvremenog čitatelja, ono zapravo osvjetljava bezvremenske duhovne principe koji mogu biti od neizmjerne važnosti i danas.
1. Duh služenja
Pravilo uvijek iznova naglašava važnost poslušnosti i služenja.
„Blagodat poslušnosti treba da svi iskazuju ne samo opatu, već da braća i međusobno budu poslušni jedan drugome uvjereni da će tim putem posluha dospjeti k Bogu.“
Jasno je da je ovo načelo oponašanje Krista koji je sam za sebe rekao da „Sin čovječji nije došao da bi bio služen, nego da bi služio“. (Mt 20,28) Mnogi od nas su samovoljni i ljubomorni na svoje vrijeme. Pravilo prepoznaje ovu činjenicu ljudske psihologije i komentira da je „ta poslušnost samo onda Bogu prijatna i ljudima mila, kad se zapovijed ne izvršava bezvoljno ni mlitavo, ni sa zakašnjenjem ni mrmljanjem, ili čak s izričitim prigovaranjem“.
2. Umjerenost u govoru
Pravilo je nedvosmisleno u svojim propisima u vezi s govorom. „Svoja usta čuvati od neispravnih i opakih riječi. Ne voljeti mnogo govoriti. Ne upotrebljavati ispraznih ni smiješnih riječi. Ne voljeti glasno se i grohotom smijati.“ Ovo se može činiti strogo, ali bit je osuditi vulgarnost i ogovaranje. Koliko našeg govora danas je upravo takvo? Sve što trebate napraviti jest upaliti televiziju ili pogledati na društvene mreže kako biste sami pronašli odgovor.
3. Disciplina u molitvi
Nadahnuto retkom iz Svetog Pisma: „Sedam puta na dan tebe hvalim zbog pravednih sudova tvojih.“ (Ps 119, 164), Pravilo ističe kako se redovnici trebaju skupiti na zajedničku molitvu sedam puta svakoga dana. Ovaj krug poznat je kao Liturgija časova ili Časoslov. Dok laici nisu obvezni moliti Časoslov, svaki kršćanin trebao bi biti discipliniran u svakodnevnoj molitvenoj praksi. Jutarnja i večernja molitva ili svakodnevna krunica česte su pobožnosti. Bez obzira kako izgleda vaša osobna molitvena rutina, dosljednost je važna.
4. Jednostavnost života
Pravilo predviđa da redovnici dajući zavjet siromaštva trebaju izbjegavati osobne imetke.
„Neka se nitko ne usudi bilo što bez opatova dopuštenja darovati ili primiti ili što mu drago posjedovati kao svoje, upravo nikakvu stvar: ni knjigu, ni pločice za pisanje, ni pisaljku, ni uopće ništa…“
Sva dobra trebala je čuvati samostanska zajednica. Za laike, živjeti u svijetu takvo radikalno siromaštvo nije ni praktično ni razborito. Premda, svi kršćani mogu težiti njegovanju svetog odvajanja od materijalnih dobara, živeći jednostavno i s manje nevažnog imetka.
5. Umjerenost u hrani i piću
Pravilo zahtijeva od redovnika post u određenim razdobljima u godini i da se redovito suzdržavaju od mesa. Vino se pije samo umjereno. Čak i kad ne poste, obroci redovnika trebaju biti skromni, osim za vrijeme posebno napornog posla. Nadalje, Pravilo određuje da „nitko neka se ne usudi da što jede ili pije prije ili poslije određenog sata“. Umjerenost u hrani i piću važna je ne samo zbog zdravstvenih razloga, već i kao duhovna vježba. Također, za kršćane, post je prilika za nasljedovati Krista koji je postio 40 dana u pustinji prije nego što je započeo javno djelovanje. Naša tijela su hramovi Duha Svetoga i trebamo postupati s njima kao takvima. Pravilo opominje da „ništa nije tako nedostojno kršćanina kao neumjerenost“.
6. Revnost za Krista
Jedno od posljednjih poglavlja Pravila potiče redovnike na prakticiranje „dobre revnosti“ ističući „ama baš ništa neka ne pretpostavljaju Kristu – koji neka nas sve zajedno dovede u vječni život“. Kada su naši životi usredotočeni na Isusa Krista, sve drugo se nalazi u ispravnoj perspektivi.
7. Cjeloživotno učenje
Pokazalo se da je sv. Benedikt zapravo namijenio svoje Pravilo za početnike! Posljednje poglavlje Pravila ističe da je održavanje ovog pravilnika samo prvi korak na putu duhovnog savršenstva. Srećom, Pravilo postavlja program cjeloživotnog učenja. Prvo, proučavanje Biblije: „Zar nije svaka stranica i svaka Bogom nadahnuta riječ Staroga i Novog zavjeta najispravnije pravilo ljudskog života?“ Drugo, čitanje Crkvenih otaca i učitelja: „Ili koja knjiga svetih katoličkih otaca ne pokazuje jasno kako ćemo pravim putem dospjeti svome Stvoritelju?“ Ovo neprestano učenje nije svrha samo sebi, već je njegova namjena pomoći nam dok težimo rasti u vrlinama, svetosti i prijateljstvu s Isusom Kristom.
Thomas Salerno – Aleteia
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: TeiTo
