Svaki odlazak na Misu s malom djecom je nova prilika za poniznost. Svi se mi znojimo kad s malom djecom ulazimo u crkvu pitajući se kako će danas proći. Grozimo se prijekornih pogleda naših župljana ako se situacija otme kontroli. Pomalo umorno se i spremamo pitajući se imali smisla sva ta muka.
Međutim, najčešće o tome razmišljamo za vrijeme same nedjeljne Mise ili neposredno prije nje. O svemu lošem gunđamo tek nešto malo nakon završetka. Ostatak vremena i zaboravimo. Do sljedeće nedjelje. A onda opet sve ispočetka. Od muke preko znojenja do gunđanja.
Tijekom godina roditeljstva, ozbiljni u naumu da djecu vodimo redovito na nedjeljnu misu i da oni na toj misi budu mirni, tražili smo načine kako to postići. Malo pomalo stvorili smo vlastiti sustav koji nam omogućuje da nakon nedjeljne Mise bude dovoljna poneka primjedba i svi budu zadovoljni.
Danas dijelimo s vama sitnice koje smo otkrili. Nadamo se da će i vama biti od pomoći.
Želimo čuti vaše dojmove i pitanja. Pišite nam na savezljubavi@gmail.com!
Katarina Matijaca – Žena vrsna
Foto: TeiTo
