Čitanja:
Post 3, 9-15
Ps 130, 1-8
2Kor 4, 13 – 5,1
Mk 3, 20-35
U današnjem evanđelju Isus iscjeljuje i istjeruje demone u Galileji. Uz mnoštvo, koje ga je toliko okružilo da nije smogao naći vremena da štogod prigrizne, došli su ljudi koji nisu razumjeli što je činio. Čak i njegovi prijatelji pomisliše da je skrenuo s uma i da bi se trebao udaljiti na neko vrijeme. Međutim, pismoznanci što siđoše s Jeruzalema optužuju ga za opsjednutost knezom svih demona, Beelzebulom.
Stvarnost je pak posve drugačija. U današnjem prvom čitanju, Isus sebe sama otkriva kao onoga koji je obećan. On je sjeme žene koja je došla satrti glavu đavolje zmije. U usporedbi sebe sa snažnim čovjekom, Isus nam otkriva da nije došao samo s namjerom da kazni Sotonu, već i da oslobodi one koje je zarobio. Kao što sveti Beda objašnjava: „I Gospodin je zavezao jaku osobu, đavla, što znači da ga je spriječio da zavede Izabranika te da uđe u njegov dom, u svijet. On je upropastio njegovu kuću, i njegov imetak, to jest ljude, ugrabivši ih iz đavolje zamke i ujedinivši ih sa svojom Crkvom.
Pismoznanci pak hule i pripisuju demonima ovo djelo Duha Svetoga na što Isus dodaje uznemirujuću izjavu: „Pohuli li tko na Duha Svetoga, nikad neće dobiti oproštenje.“ To ne znači da je Božje milosrđe ograničeno (KKC 1864), nego da je jedini neoprostivi grijeh namjerno neprihvaćanje milosti pruženu kroz Duha Svetoga. Umjesto toga, moramo nasljedovati one koji su sjedili do Isusovih nogu. Naime, rekao je: „Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.
Scott Hahn – St. Paul Center
Foto: Unsplash
