Iskustvo roditelja iz Australije sa sinom agorafobičarem i zaručnicom ovisnicom.
Između tuge i osude bezuvjetna ljubav koja pomaže ustrajati kao potpora u specifičnom liječenju.
John kaže: „Početak je školske godine. Naš sin kreće u zadnji razred srednje škole, ali već prvog dana škole kaže svojoj majci Claire da se neće vratiti jer ne podnosi ljude.
Od tada ostaje zatvoren u svojoj sobi, izlazi samo kad je siguran da smo mi već zaspali.
Sa mnom ne priča, samo ponekad s majkom. Priznajem da nije lako biti u ulozi odbijenog od vlastitog sina. Ono što mi pomaže ići naprijed je rečenica iz evanđelja:’Kao što sam ja ljubio vas, tako i vi ljubite jedni druge.’ (Iv 13,34)
Jedini način konkretne ljubavi
Jedne noći odlučuje oduzeti sebi život, dok zovemo hitnu pomoć bježi kroz prozor progutan u tami. Policija pretražuje okolicu, ali ga ne nalazi. U jednom trenutku spontano se vraća, tako ga možemo hospitalizirati. Jedan tjedan na intenzivnoj terapiji, osobi kao što je on, sa strahom od zatvorenih prostora, uzrokuje osobitu paniku i traje jako dugo. Provodimo s njim noć po noć, dan po dan. Spavamo i budimo se s njim u smjenama. To je jedini način kako ga možemo konkretno ljubiti. Po izlasku, uspijevamo ga uvjeriti da uđe u program dnevne bolnice. U nemogućnosti da učinim nešto drugo, sa svojom ženom dajem mu potporu u praktičnim stvarima, povjeravajući našeg sina Bogu i tražeći da On učini ostalo. Uvjeravamo se da On to uistinu čini, uključuje se u grupu mladih koji, usprkos svojim poteškoćama nastoje živjeti jedni za druge.“
Claire: „S jednom od djevojaka iz grupe rađa se prijateljstvo i ona ubrzo postaje dio našeg obiteljskog života. Ona ima mnogo problema, ovisnost je posljednji, ali čini se da razumije našeg sina. Pomaže mu prebroditi trenutke tjeskobe, dok on njoj pomaže u poteškoćama apstinencije od droge.“
John: „Ubrzo se prekida njihova veza, jer je naš sin protiv uporabe bilo kojeg tipa droge. Djevojka provodi period intenzivnog oporavka koji se čini uspješan. Po izlasku, pokušavaju učvrstiti i poboljšati svoj odnos – bez droge. Nedugo poslije odlučuju se vjenčati.“
Ako vidiš da si mudro ljubio, do kraja, sad je trenutak da kažeš da si dao sav svoj dio
Claire: „Mjesec dana prije vjenčanja naš sin mi telefonira sav uznemiren.’Mama, ona se ponovno drogira, što trebam učiniti?’ Nije lako odgovoriti. Mogla bih ovo iskoristiti da ga uvjerim da ju ostavi, ali mi se ne čini ispravno. Savjetujem mu da dobro pogleda u svoje srce: ‘Ako vidiš da si mudro ljubio, do kraja, sad je trenutak da kažeš da si dao sav svoj dio, no ako vidiš da u tebi ima još ljubavi i mudrosti nastavi pokušavati.’ Nakon dugog trenutka tišine, kaže: ‘Vjerujem da mogu ljubiti još malo više.’ Poslije vjenčanja uspijevaju pronaći odlično mjesto za oporavak s potporom i nakon izlaska. Provode 14 dugih mjeseci u kojih ona uspijeva izdržati bez droge. Težak put za sve, ali evanđeoska ljubav koju se trudimo imati između nas dvoje – također i kroz suze, daje nam snage ljubiti našeg sina u ovoj posebnoj situaciji. Ljubav koja će također možda i njemu pomoći razumjeti kako ljubiti svoju ženu.“
Health Dialogue Culture
Prevela: Slavica Zubčić Krišto
Foto: Unsplash
