Mnogi mi roditelji kažu da ne mogu obuzdati svoju reakciju kada njihova djeca postanu prkosna. Znajte da će vaše dijete zasigurno naučiti kako vas „dirnuti u žicu“ baš svaki put. No ako ne znamo ostati smireni u trenucima kada smo isprovocirani, ne možemo to očekivati ni od svoje djece. Naposljetku, njihovi su mozgovi još u procesu razvoja. Mi bismo im trebali biti uzor. Kako biti primjer emocionalne inteligencije umjesto da vas djetetova ljutnja naljuti?
Kada imate djecu u kući, očekujte da će se ponašati djetinjasto. Naš je zadatak da umirimo oluju, a ne da je pretvorimo u katastrofu. Slijedi nekoliko načina kako biti primjer samokontrole i emocionalne inteligencije umjesto da „dramimo“ i histeriziramo pa čak i kad su osjećaji uzavreli.
1. Zaustavite se, pustite sve što radite i duboko udahnite
Sjetite se da nema panike. Ponekad ne možete izbjeći situacije u kojima ćete se naljutiti. No možete se izvježbati kako prepoznati kada ste na rubu i kada se odmaknuti od uzavrele situacije.
2. Ne postavljajte granice kada ste ljuti osim ako je netko u izravnoj opasnosti
Na primjer, ako se djeca tuku, odvojite djecu na sigurno mjesto. Nastojte ne započinjati raspravu s djetetom koje je ljuto dok se ne smirite. Ako dijete započne raspravu, što mirnije odgovorite: „Razgovarat ćemo kada se smirim. Zasad, očekujem da ćeš se lijepo ponašati.“
Ako osjećate da neophodno morate dovesti dijete u red, znači da ste u stanju tzv. „borbe, bježanja ili ukočenosti“. Ako vam dijete u trenutku izgleda kao neprijatelj, jednostavno pregrizite jezik i udaljite se. Granice možete odrediti kada se smirite. Prije nego što uvedete red, povežite se sa svojim djetetom tako da možete umiriti oluju prije nego što učinite još gore. Ne izgledate kao slabić. Izgledate kao netko tko zna kontrolirati svoju ljutnju. Vi ste uzor, sjećate se!?
3. Sjetite se da vaše dijete nije neposlušno zato da bi vas slomilo
Ako mislite da dijete „izvodi“, znajte da pokazuje osjećaje koje samo ne može drugačije izraziti. Još uvijek uči i njegov se mozak još uvijek razvija, stoga mu je potrebna vaša pomoć da se smiri i verbalizira svoje osjećaje.
4. Kontrolirajte sebe, a ne dijete
Normalno je da ljutnjom reagirate na djetetov prkos. No to neće pomoći cijeloj situaciji, samo će uzburkati oluju. Oduprite se bilo kakvoj reakciji dok ne svladate vlastite osjećaje. Vaš je prioritet razriješiti čvor u prsima zbog kojeg ste uzrujani. Nakon što se smirite, vaše će se dijete također urazumiti. Ako se to ne dogoditi, pokušajte sa sljedećim korakom.
5. Stvorite sigurno okruženje tako što ćete saslušati dijete
Bilo da vaše dijete ima tantrum ili vaš tinejdžer viče, ono što je djetetu potrebno jest da ga saslušate. Recite mu: „Mora da si zaista uzrujan kad tako razgovaraš sa mnom. Što se događa?“ Tada ga saslušajte.
Pitate se kako će dijete prestati s ispadima ako ga „nagradite“ slušanjem? Ako osjeti da ga zaista slušate, neće imati potrebu vikati. Čim svojim mirnim glasom stvorite sigurno okruženje i pokažete želju da ćete saslušati njegovo mišljenje, vaše će se dijete smiriti. To nije nagrada. To je lekcija o tome da nije potrebno vikati.
Naposljetku, djeca uče kontrolirati osjećaje iz našeg primjera. Dakle, kada uzvraćamo vikanjem, šaljemo pogrešnu poruku. Naravno da morate postaviti granice kad je u pitanju opasno ponašanje, no to možete učiniti sa suosjećanjem što će istovremeno stvoriti osjećaj emocionalne sigurnosti. Ne trebate ograničiti osjećaje. Ako pošaljete dijete u svoju sobu da se smiri, to neće stvoriti emocionalnu sigurnost. To će samo pokazati vašem djetetu da su osjećaji sramotni i zastrašujući.
6. Sjetite se da je svaka vrsta ponašanja svojevrsna komunikacija
Jedna od najčešćih pogrešaka roditelja jest da „ispravljaju“ djetetov način iskazivanja ljutnje. No to djetetu daje osjećaj da je neshvaćeno što potiče njegovu ljutnju. To također potiče i borbu nadmoći. Stoga, ako dijete pobaca sve sa stola, oduprite se tome da mu kažete „Da si to odmah pokupio!“. Ono zna da krši pravila ponašanja, zato je to i napravilo – da vidite koliko se uzrujalo.
Umjesto toga, shvatite njegovo ponašanje kao način komunkacije i odgovorite mu. „Kažeš mi da si bijesan time što bacaš stvari na pod. Vidim da si jako ljut. Žao mi je što ti to teško pada. Reci mi o čemu se radi, ja ću te poslušati i pomoći ispraviti situaciju.“ Oduprite se tome da ga „ispravljate“ dok se svi ne smire.
7. Smekšajte svoje srce
Što ako se vaše dijete ne može riješiti ljutnje i smiriti se? Pokažite mu kako. Smekšajte svoje srce. Naravno da ste u pravu, barem iz vlastite perspektive. No biste li radije bili u pravu ili voljeni? Pustite pravicu i sagledajte sve iz djetetovog pogleda (čak i ako se ne slažete s njime). Njegovi će se odgovori smekšati te će se pokazati suze i strah koji su se krili u pozadini ljutnje. Možda ćete pomisliti da popuštate, ali ne mijenjate pravila niti granice. Jednostavno dajete prostora njegovom iskustvu; priznajete mu njegove osjećaje. Kada to pokušate, otkrit ćete da i vaše srce zacjeljuje.
8. Zastanite
Ne možete se u tome trenutku smekšati jer ste oboje previše ljuti? Pustite sve na trenutak. Recite djetetu: „Moram se smiriti; nakon toga pokušat ćemo pronaći način kako popraviti situaciju.“ Nakon što se smirite, nađite način kako se povezati sa svojim djetetom. Budite primjer kako popraviti razdor u međusobnom odnosu. Iskoristite tjelesni dodir i smijehom vratite povjerenje i osjećaj sigurnosti.
To je to. Manje drame, više ljubavi.
Ovakav vas pristup mijenja. No što ako ipak često burno reagirate ili vam je teško smiriti se pa vam ovakav pristup ne pomaže? To je poruka da morate poraditi na sebi. U konačnici, nitko vas zapravo ne želi razbjesniti. To su vaši vlastiti okidači iz djetinjstva. Vaše ih je dijete samo utjelovilo i dalo vam priliku da izliječite stare rane!
Dr. Laura Markham – Aha! Parenting
Prevela: LR
Foto: Ryan Franco – Unsplash
