Obitelj Ricci stara je obitelj iz Toskane. Sveta Katarina Ricci rođena je u Firenci 1522. godine i na krštenju je nazvana Aleksandrina, ali je prilikom polaganja redovničkih zavjeta uzela ime Katarina. Nakon što je ostala bez majke u djetinjstvu, otac ju je, kada je imala između šest i sedam godina, smjestio u samostan Monticelli, blizu vrata katedrale Santa Maria del Fiore u Firenci gdje je njezina teta, Louisa de Ricci, bila časna sestra. Za nju je ovo mjesto bilo raj, ali nakon nekoliko godina otac ju je odveo kući. Privučena redovničkim životom, uz pristanak svoga oca, primila je redovnički veo u samostanu dominikanki u Pratu, u Toskani, godine 1535. u dobi od četrnaest godina.
Podnosila je patnju bolesti razmatrajući Kristovu muku
Dvije je godine trpjela neizrecive bolove zbog teških bolesti, a činilo se kako su ih lijekovi samo pojačali. Te je patnje posvetila nutarnjim raspoloženjem s kojim ih je nosila i koje je njegovala marljivim razmatranjem Kristove muke. Pobjedu nad samom sobom i čišćenje svojih osjećaja ujedinila je sa savršenim duhom molitve jer jedinstvom svoje duše s Bogom i uspostavom apsolutne vladavine njegove ljubavi u njezinu srcu, bila je mrtva za sve zemaljske stvari i odvojena od njih.
Svetica je, kao vrlo mlada, izabrana najprije za odgojiteljicu novakinja, potom za poglavaricu, a u dvadeset i petoj godini života imenovana je trajnom nadstojnicom samostana. Uživala je ugled izvanredne svetosti i razboritosti što je rezultiralo brojnim posjetima velikog broja biskupa, prinčeva i kardinala – među njima kardinala Cervinija, Aleksandra Medicija i Aldobrandinija, koji su sva trojica kasnije uzdignuti na stolicu svetog Petra pod imenima Marcel II., Klement VIII. i Lav XI.
Najdivniji su bili zanosi svete Katarine tijekom razmišljanja o muci Kristovoj što je bila njezina svakodnevna vježba kojoj se potpuno posvećivala svaki tjedan od četvrtka u podne do petka u tri sata poslijepodne.
Sveta Katarina Ricci čudesno je povezana sa sv. Filipom Nerijem
Jedno od čuda koje je dokumentirano prilikom postupka kanonizacije bilo je njezino pojavljivanje stotinama milja daleko od mjesta gdje se fizički nalazila. To je uključivalo pojavljivanje u viziji svetog Filipa Nerija, stanovnika Rima, s kojim je održavala dugogodišnju korespondenciju. Neri, koji inače vrlo nerado raspravlja o čudesnim događajima, potvrdio je ovaj događaj.
Nakon duge bolesti prešla je iz ovog smrtnog života u vječno blaženstvo i doživjela ostvarenje svih svojih čežnji ujedinivši se s Bogom na blagdan Prikazanja Gospodinova, 2. veljače 1589. godine, u šezdeset i sedmoj godini života. Obred njezine beatifikacije vodio je papa Klement XII. 1732. godine, a kanonizaciju papa Benedikt XIV. 1746. godine.
Catholic News Agency
Prevela: Katarina Zarinkijević
Foto: Pierre Subleyras – Wikimedia Commons
