Rečenica koja unosi prijepor u mnoge brakove. Nakon što je žena izgovori, muž počinje sa žestokom obranom i pojašnjavanjem, a što se više brani, to je žena više ljuta i jadna. I tako otpočne začarani krug optuživanja i branjenja. Kao da žena govori jednim jezikom, a muž drugim, žena viče na finskom jeziku, a muž joj uzvraća tečnim portugalskim. I čude se kako se ne razumiju.
A što je najbolje – najčešće su oboje u pravu. I uistinu govore različitim jezicima.
Kada žena kaže „Tebe nikad nema doma!“ to zapravo najčešće nema veze sa statističkim podacima o vremenu koje muž stvarno provodi doma nego to zapravo znači „Ja se osjećam kao da tebe nema nikada doma“ i ne radi se o optužbi protiv muža nego o iznošenju ženinih osjećaja i vapajem za ljubavlju. Dakle, nema potrebe za branjenjem, jer nema ni optužbe. Ali ima potrebe za tim da se poradi na bliskosti između muža i žene, jer žena ne osjeća tu bliskost koja joj je potrebna da se osjeća voljena i na sigurnom. A ona primarno od toga živi. Od osjećaja da je ljubljena.
Kako izbjeći sukob u ovoj situaciji?
Za prvi korak najbolje je ženu potaknuti da priča o svojim osjećajima, biti pored nje i samo je pozorno slušati, bez nuđenja rješenja. To je ženi jako važno za osjećaj bliskosti, da je muž čuje, da mu može iznijeti svoje osjećaje koji je zbog njihovog intenziteta iscrpljuju. Pa kao što struja treba gromobran da struju odvede u zemlju, tako i žena treba razgovor s mužem da silinu emocije u njenom srcu neutralizira i odvede „u zemlju“.
Jako je bitno da ona te osjećaje iznese, kako bi se razbistrila i oslobodila unutarnje muke. Najčešće joj ne treba rješenje. Već samim iznošenjem osjećaja većina toga se riješi, nestane taj unutarnji pritisak, taj emocionalni balon koji je guši, stišće i ne da joj da diše. Da se izrazim po muški – kao što je sustavu grijanja potrebno odzračivanje da bi izbacilo zrak i davalo toplinu, tako je i ženi potreban razgovor s njenim mužem da bi izbacila zlo iz srca i davala toplinu. Inače radi, ali nema topline.
Umjesto „Tebe nikada nema doma!“ – žena treba reći…
Muževima bi jako pomoglo kada bi žena na početku razgovora rekla: „Molim te, samo me poslušaj da ti ispričam, to mi je potrebno. Ako mi bude trebalo rješenje, dat ću ti znak. Ti samo šuti i slušaj.“ To je na „portugalskom“ jeziku.
Tada muž koji razumije samo „portugalski“ ima jasan zadatak pred sobom i može dati sve od sebe da ga izvrši dobro te time učini dobro svojoj ženi, a posredno i sebi i djeci i cijeloj zajednici. Tako se popravlja svijet.
Vrlo je jednostavno sve. Ali o tome skoro nitko ne priča. Nije li to čudno?
Ivan Radoš – Žena vrsna
Foto: Taylor hernandez – Unsplash
