Lažna mudrost ovoga svijeta ranjena grijehom
Razmišljajući o otajstvu otkupljenja više i dublje shvaćamo i tajnu grijeha. Sjaj svijetla poput kontrasta čini da više naslućujemo svu jačinu tame. Ljudi koji su se po grijehu udaljili od Boga, stavljaju sebe u središte života. Udaljavaju se od dobra i čine zlo, tako da se u njima nastanjuje grijeh. Osobe redovito osjećaju i uzajamni negativni utjecaj po nekoj otajstvenoj solidarnosti u grijehu.
O tome Katekizam Katoličke Crkva kaže: “Od posljedica istočnog grijeha i sviju osobnih grijeha ljudi, svijet u cjelini poprima neko grešno stanje koje se može označiti izrazom svetog Ivana: grijeh svijeta (Iv 1,29). Tim se izrazom također označuje negativni utjecaj koji na sve osobe vrše stanja zajednica i društvenih struktura koje su plod ljudskih grijeha” (br. 408). Ovaj svijet ranjen grijehom ima svoju lažnu mudrost, stil vrednovanja, ponašanja i življenja koje je nužno uvidjeti kako ne bi pali pod njihov utjecaj i ostali vjerni Isusu Kristu.
Apostol Jakov nas opominje: “Ne znate li da je prijateljstvo sa svijetom neprijateljstvo prema Bogu? Tko god dakle hoće biti prijatelj svijeta, promeće se u neprijatelja Božjega” (Jak 4,4).
Sv. Ljudevit do u detalje razotkriva svu dvoličnost ljudi ovoga svijeta zatvorena duhu Evanđelja:
“Bog ima svoju Mudrost, i ta je jedina i istinska koju trebamo ljubiti i tražiti kao veliko blago. Ali i pokvareni svijet ima svoju mudrost. Takvu trebamo osuditi i prezreti kao zlu i opasnu. Ali da nas ne bi prevario varavi sjaj svjetske mudrosti, otkrijmo njenu obmanu i zloću.Svjetska mudrost je ona o kojoj je rečeno: “Uništit ću mudrost mudrih” (1 Kor 1,19), tj. mudrih ovoga svijeta. Težnja – “mudrost tijela neprijateljstvo je prema Bogu” (Rim 8,7). “Ta, naime, mudrost ne dolazi odozgo, već je ona zemaljska, ljudska, đavolska”(Jak 3,15.).
Lažna mudrost svijeta
Ta se svjetska mudrost savršeno slaže s načelima i modom svijeta. To je neprestana težnja za veličinom i čašću. Ona je potajno i trajno traženje vlastitog užitka i koristi, i to ne na neki grub i upadan način, uz neki skandalozni grijeh, već fino, taktički i proračunato, jer inače to više ne bi bila “mudrost”, već obična raskalašenost. Svjetski mudrac je čovjek koji zna dobro voditi poslove, uspijeva u svim zemaljskim pothvatima, a ne daje dojam da to namjerno čini, zna se vješto prikriti i neopazice varati, a da to nikom ni ne dođe do svijesti.
Kaže jedno, a misli drugo, jako se brine za javno mnijenje i učtivost i zna se prilagoditi svemu što mu je na korist, a malo se brine za Božje interese i slavu. Potajno i zlobno spaja istinu s laži, Evanđelje sa svijetom, krepost s grijehom, a Isusa Krista s Belijalom. Želi da ga ljudi smatraju poštenim, ali neće da mu kažu da je pobožan; prezire, truje ili osuđuje svaku pobožnost ako se kosi s njegovom.Konačno, svjetski je mudrac čovjek kojega vode samo osjećaji i ljudski razum, te se samo prekriva vanjštinom kršćanina i poštena čovjeka, a nije mu stalo da se svidi Bogu, niti se trudi da pokorom dade zadovoljštinu za grijehe koje je počinio protiv njegova božanskog Veličanstva” (LJVM 74-75).
Kršćanin je pozvan bdijeti
Svetac vjernicima ukazuje na veliku potrebu upoznavanja antikršćanskog duha u svijetu i njegovu potpunu oprečnost duhu Božjeg kraljevstva. Kršćanin treba bdjeti da se ne suobliči duhu svijeta koji redovito miješa istinu i laž, ljudske pozitivne vrijednosti i evanđeosku poruku s egoizmom. Ciljevi i nakane dvoličnog humanizma duha svijeta,koji je zatvoren za nadnaravno su protivni Bogu i dostojanstvu čovjeka. Oni su sebeljubni i grešni, a to stanje se nastoji opravdati lažnim korištenjem pravih vrijednosti u krive svrhe. Koliko osoba više usvaja duh evanđelja i ljubi Boga, toliko više uviđa tu, za nju bolnu, dvoličnu stvarnost. Svetac je do u potankosti opisuje:
“Ponašanje tog svjetskog mudraca osnovano je: na časti, na onome “što će reći svijet”, na običajima, na punom želucu, na koristi, na svečanom izgledu i na zabavi. To je, kako on misli, sedam nedužnih pokretača na koje se oslanja da mu život bude miran. Ima on i posebnih kreposti zbog kojih ga kanoniziraju svjetovnjaci, a to su: neustrašivost, finoća, politika, spretnost u pothvatima, uglađenost, učtivost i dobro raspoloženje.
A za velik grijeh drži: neosjetljivost, glupost, neotesanost i pobožnjaštvo. Svom mogućom vjernošću slijedi zapovijedi koje mu nameće svijet: poznavati dobro svijet; živjeti kao častan čovjek; voditi spretno poslove; sačuvati dobro ono što ti pripada; izdići se iz prašine; stjecati sebi prijatelje; posjećivati ugledne; dobro se hraniti; otjerati od sebe melankoliju; izbjegavati svaku posebnost, neotesanost, pobožnjaštvo.
Svijet još nije nikada bio tako pokvaren kao sada, jer još nije nikada bio tako profinjen i mudar u svom umovanju niti tako prepreden. Tako se vješto služi istinom da nas prodahne lažju, krepošću da opravda grijeh, a i riječima samog Isusa Krista da opravda svoje, tako da se često prevare i oni koji su Božji.Velik je broj tih mudraca u očima svijeta, a koji su ludi pred Bogom: Luđaka je neizmjeran broj» (LJVM 77 -79).
Duh svijeta se redovito očituje u lažnim načelima i sloganima protivnim Evanđelju. Veliča se moć, bogatstvo uspjeh, uživanje, lukavstvo, neograničena sloboda, a sve u službi vlastitog bezobzirnog egoizma. S druge strane, to je često popraćeno ismijavanjem i prikrivenim ili otvorenim progonstvima kršćanskih vrijednosti i morala. Duh svijeta ranjena grijehom se redovito izražava i u traženju zabava i užitaka s otvorenom ili prikrivenom nakanom protivnom dostojanstvu čovjeka i nauku Isusa Krista. Ljudi se u tom stilu života uzajamno potiču lošim primjerima i trajnom navezanošću na kulturu skandala, o kojim se piše, čita, govori, prepričava… i na svoj način sudjeluje.
Marija nam pomaže u borbi protiv duha svijeta
“Gdje je Marija, tu nema opakog duha. Najočitiji je znak da nas vodi dobri duh, ako smo mnogo pobožni Mariji, ako na nju često mislimo i često o njoj govorimo. To je misao jednog sveca koji nadodaje da je često sjećanje i zazivanje Marije siguran znak da nam duša nije umrla po grijehu, kao što je disanje stalan znak da tijelo nije mrtvo.
Tko god, dakle, želi napredovati na putu savršenstva bez ikakva straha i varke, kojima su lako podložne osobe odane molitvi, i naći Isusa sigurno i savršeno, neka se prihvati dragovoljno, “velikodušno i spremna duha”, ove Marijine pobožnosti, koju možda do sada nije poznavao, i neka udari ovim izvrsnim putem, koji je za nj nov, a što mu ga evo pokazujem kao još uzvišeniji put (usp. 1 Kor 12,31). Taj je put označio Isus Krist, utjelovljena Mudrost, jedini naš Poglavica, pa mi, Kristovi udovi, idući njegovim stopama ne možemo zalutati.
Taj je put lak, jer ga napunja punina milosti i pomazanja Duha Svetoga; na njemu nema umora niti uzmicanja s njega. Taj je put kratak, koji nas učas dovodi k Isusu Kristu. Taj je put savršen: na njemu nema nimalo blata, nimalo prašine, ni najmanjeg kala grijeha. Napokon, taj je put siguran. On nas izravno i sigurno dovodi k Isusu i u život vječni, bez skretanja desno ili lijevo. Krenimo, dakle, tom stazom i idimo njome dan i noć, sve do punine dobi Isusa Krista.” (PP 166, 168).
Za razmišljanje: Razlučujem li duh svijeta koji danas djeluje na ljude? Koliko se duh svijeta odražava u mome životu?Svjedočim li u ovom svijetu evanđeosku mudrost?
Molitva: O dođi Stvorče Duše Svet i Litanije Duhu Svetome
Misionari Monfortanci – Družba Marijina
Foto: Pixabay
