Jesi li se ikada probudio u danu koji vapi za slavljenjem Boga? Kako si na to odgovorio? Kako je Bog djelovao u tvom životu toga dana?
Neki dani su jednostavno toliko veličanstveni da sami izvikuju: Slavite Boga! Čini se kako proljeće ili rano ljeto imaju nešto zajedničko s tim veličanstvenim danima. Sunčeva svjetlost sve obasjava. Osjećaj svježine jutra na koži je baš dobar. Boje lišća i cvijeća su neodoljive.
To su dani nade. U tim danima, dobar je osjećaj biti živ.
Neki su psalmi pisani za takve dane, posebice Psalam 118. Neki od najpoznatijih redaka Svetoga Pisma dolaze iz pjesme slavljenja. „Ovo je Dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu.“ „Kamen koji odbaciše graditelji, postade kamen zaglavni; Gospodnje to je djelo, kakvo čudo u očima našim.“ Ovaj Psalam je najprigodniji za Uskrsno vrijeme zbog slikovitog prikaza.
U Knjizi Psalama, 118. psalam završava krug slavljeničkih psalama (113-118). Recitirao se uz četvrtu čašu vina za vrijeme Pashe i mogao se koristiti o Blagdanu sjenica (jesenska gozba Sukota – op. prev. u blizini današnjeg Ammana, blizu Jordana).
Stilistički, mnogi stihovi se ponavljaju kao „udice“ kako bi ohrabrivali društvenu uključenost. Tematski, pak, psalam je bio kraljevska molitva zahvale za pobjedu nad državnim neprijateljem.
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Neka rekne dom Izraelov:
“Vječna je ljubav njegova!“
Neka rekne dom Aronov:
“Vječna je ljubav njegova!“
Svi koji se Jahve boje neka reknu:
“Vječna je ljubav njegova!“
U Psalmu 118, reci 1-4, uvod Psalma oslovljava narod s naglaskom na slavljenju. Narod (dom Izraelov), svećenici (dom Aronov) i okupljeni vjernici (svi koji se Jahve boje) su častili Jahvu zbog njegovog obećanja (beskrajne ljubavi).
Iz tjeskobe Jahvu ja zazvah:
on me usliša i oslobodi.
Jahve je sa mnom i ja ne strahujem:
što mi tko može?
Jahve je sa mnom, pomoć moja,
i zbunjene gledam dušmane.
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat` u čovjeka.
Bolje se Jahvi uteći
nego se uzdat` u mogućnike.
Pogani me okružiše:
imenom ih Jahvinim uništih.
Opkoliše me odasvud:
imenom ih Jahvinim uništih.
Opkoliše me poput pčela,
ubod im žeže kao trnje zapaljeno:
imenom ih Jahvinim uništih.
Gurahu me, gurahu, da me obore,
ali mi Jahve pomože.
Jahve je moja snaga i pjesma,
on mi je spasitelj.
Čuj! Radost i spasenje odzvanja šatorima pravednika:
Jahvina se proslavi desnica,
Jahvina me uzdigne desnica,
Jahvina se proslavi desnica!
Ne, umrijeti neću nego živjeti
i kazivat ću djela Jahvina.
Kaznom teškom kaznio me Jahve,
ali me smrti ne preda.
Otvorite mi širom vrata pravde:
ući ću,
Jahvi zahvalit!
“Ovo su vrata Jahvina,
na njih ulaze pravedni!
Zahvalit ću ti što si me uslišio
i moj postao spasitelj.
Kamen što ga odbaciše graditelji
postade kamen zaglavni.
Jahvino je to djelo:
kakvo čudo u očima našim!
Ovo je dan što ga učini Jahve:
kličimo i radujmo se njemu!
O Jahve, spasenje nam daj!
Jahve, sreću nam daj!
Sljedeći odjeljak postaje za kralja osoban. Njegova molitva (118, 5-9) je bila u pouzdanoj nadi; s Bogom na njegovoj strani, koga da se boji? Vjera u Boga je bila veća nego vjera u svoju vojsku (smrtnike) ili mogućnike. Odgovor na njegovu molitvu (118, 10-14) radovao ga je zbog ostvarenja te molitve. Narod (ili glavni grad, Jeruzalem) je bio opkoljen, ali je pobijedio zbog božanske providnosti, ne zbog snage vojske. Odgovor na Božje uplitanje bio je krik pobjede Izraelske vojske unatoč nevolji koja im je predstojala (118, 15-18), i povorka pobjede kroz ulazna vrata Jeruzalema (118, 19-25); Gospod je podigao ruku i sačuvao narod.
„Dan koji učini Gospodin“ možemo interpretirati i kao „dan Gospodnji“, vrijeme osude protiv neprijatelja naroda.
Blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu!
Blagoslivljamo vas iz Doma Jahvina!
Obasjao nas Bog Jahve!
Složite povorku s grančicama u ruci sve do rogova žrtvenika.
U Psalmu 118, reci 26-27, vjernici su odgovorili s klicanjem na kraljev monolog; slavili su kralja (blagoslovljen koji dolazi u imenu Jahvinu) i slijedili povorku do Hrama.
Ti si Bog moj – tebi zahvaljujem:
Bože moj, tebe ja uzvisujem.
Zahvaljujte Jahvi jer je dobar,
jer je vječna ljubav njegova!
Kralj je Psalam dovršio pjesmom slavljenja te pripjevom hvale Gospodinu (ponavlja se ponovno prvi redak iz Psalma 118).
Ne možemo zaokružiti Psalam bez primjedbe koliko je puta božansko ime zazvano. Ova činjenica dodaje naglasak na imperativ molitve. Hvaliti Gospoda za ono što je učinio za narod. Bez obzira na skoru tragediju, Jahve je ponovno (i ponovno) spasio svoj narod. Pokušali su broj ponavljanja božanskoga imena izjednačiti s brojem Gospodinova djelovanja u korist kralja i naroda.
Važnost slavljenja Gospodinova djelovanja u životu trebala bi nam donijeti stanku, da se zapitamo. Koliko puta je On djelovao u našim životima da bi nas spasio od skore nesreće? Koliko nam je puta darovao druge prilike za nešto? Kada bismo slavili Boga barem približno toliko puta koliko je on u našim životima za nas djelovao, proveli bismo većinu vremena u molitvi.
Nije to loša zamisao, zar ne?
Uzmi si vremena kako bi u svakom danu mogao slaviti Gospodina, za Njegovu prisutnost u svome životu, i za Njegove blagoslove koje ti šalje. Napravi si i popis blagoslova koje ti daje, ako je potrebno. Ta molitva (slavljenje) će ti pomoći da shvatiš vrijednost Boga u svome životu.
Prevela AMS
Foto: Pixabay.com
