„U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.“
(Iv 1, 1-5)
Započinjemo još jedan hod kroz došašće. Iščekujući blagdan rođenja našega Spasitelja, ne postoji bolji način priprave od druženja s Njime, u njegovoj riječi, sakramentima, onima koji su Njegova slika u svijetu. Uz pomoć Ivanova evanđelja pokušat ćemo zajedno proniknuti u neka otajstva, dotaknuti se nekih tema koje su svima bliske kako bismo svi došli što bliže Kristu. Želim vam uistinu blagoslovljenu pripravu za Božić kako bi se Krist zaista mogao svakoga dana iznova nastaniti u vama!
Riječ je Krist, Bog koji se utjelovio, bio rođen, umro, uskrsnuo i uzašao na nebo
Riječi Ivanova evanđelja nesumnjivo nas podsjećaju na prve retke knjige Postanka, opis o stvaranju svijeta i čovjeka. Međutim, ovdje se ne radi odmah o čovjeku, barem ne u ovih prvih pet redaka. Govori se o Kristu koji se još nije utjelovio, koji je još uvijek kod Oca te se utjelovljenje tek treba dogoditi. Ove riječi odišu posebnom svečanošću i kada ih slušamo uvijek zauzimamo poseban stav pažnje i slušanja jer one to i zaslužuju. Svjesni smo kako sv. Ivan pod pojmom Riječ podrazumijeva Krista, onoga koji se utjelovio, bio rođen, umro te uskrsnuo i uzašao na nebo. Svake nedjelje to ispovijedamo u Vjerovanju, ali razumijemo li to što ispovijedamo? Trudimo li se razumjeti ovo otajstvo u onoj mjeri koliko nam je to ljudski moguće? Ako se zadržimo na ovim riječima samo pod vidom svečanosti, onda one zaista nikada neće donijeti ploda u našem životu.
Krist je rođen od Oca, on nije stvorenje, nego ima istu bit kao Otac, u punom je smislu Sin. Po toj Riječi sve je nastalo kako nam kaže sv. Ivan, ali što je to sve? Sve ono što je napisano u knjizi Postanka (Post 1-2). Bog je stvorio sve, Krist je prisutan, Duh Sveti lebdi nad vodama (Post 1,2), Adam i Eva su zadovoljni u vrtu, ali ubrzo se idila mijenja. Adam je dobio zadatak čuvanja svega vrta, ali kao što znamo on neće izvršiti taj zadatak. Sotona će se prikrasti Evi, zavesti je, ona će povesti Adama za sobom i tu idila završava. Svi znamo što slijedi nakon pada, ali jesmo li ikada pobliže pogledali detalje pada? Što se tu stvarno dogodilo?
Adam je shvaćao ozbiljnost Božje opomene, ali kao sin nije povjerovao svome Ocu
Adamov je zadatak bio obrada i čuvanje vrta (Post 2,15) što u sebi podrazumijeva kako ga je Bog upozorio na moguću opasnost, ali od čega? U vrtu je sve dobro, odakle može doći neprijatelj? Potom mu je Bog zabranio jesti s jednog drveta pod prijetnjom smrti i Adam je sigurno morao znati što ta prijetnja znači jer bi u suprotnom sama prijetnja bila besmislena.
Ako djetetu objašnjavamo posljedice guranja prstiju u utičnicu na satima fizike, ono će teško shvatiti tu prijetnju, ali to isto dijete vrlo dobro shvaća prijetnju kada mu mama znakovito pokaže rukom što mu slijedi ako ipak stavi prste tamo. Djetetu nije problem struja jer ono ne shvaća što je to, ali mamina gesta rukom i upozoravajući glas dovoljni su da dobro razmisli o tom činu. Jednako je tako i Adam shvaćao ozbiljnost Božje opomene jer je znao što znači smrt. Zadatak mu je dan prije nego što je Bog stvorio Evu, ali vidimo kako je i Eva upoznata s mogućim posljedicama (Post 3,3) tako da nema opravdanja ni za nju kako nije znala.
S dolaskom Sotone uočavamo kako se Božje prijetnje, ali i strahovi ostvaruju. Neprijatelj je ušao u vrt i sada je na redu Adam. Ima sve potrebno kako bi se odupro Sotoni, ali je li spreman? Dok se zmija obraća Evi, Adam je prisutan, ali šuti, ne govori ništa i već je pao na prvome ispitu. On kao sin nije povjerovao svome Ocu. On kao gospodar ili kralj svih stvorenja nije izbacio zmiju iz vrta. On kao muž nije zaštitio svoju ženu. I u konačnici nije bio dovoljno hrabar kako bi podnio žrtvu za svoj grijeh (Post 3,12). Sada će žene svojim muževima, djevojke mladićima, sestre braći odmah ponosno pokazati kako ipak nisu one krive i to je djelomično istina, ali i dalje stoji kako je Eva prva pristala uzeti plod sa stabla tako da je krivnja na oboma.
Adamov grijeh imao je za posljedicu gubitak nutarnjeg života koji mu je Bog dao
Možete se pitati također, ali gdje je ostvarenje Božje prijetnje o smrti čovjeka. Čovjek nije tog trenutka umro fizički, nego duhovno. Izgubio je onaj nutarnji život koji mu je Bog dao (Post 2,7). Duhovna je smrt daleko gora od fizičke smrti kojoj svatko od nas svjedoči, ali duhovnu nije tako lako uočiti. Adam i Eva su toga dana umrli, izgubili su zajedništvo s Bogom i to je ono što je bila posljedica suradnje sa Sotonom. Sve što se dogodilo Adamu i Evi događa se i nama u trenucima počinjenja teškoga grijeha. Ulaskom u teški grijeh i mi gubimo odnos s Bogom, postajemo duhovni mrtvaci. Padamo na ispitu jednako kao i njih dvoje, a pritom mislimo kako se to nama nikada neće dogoditi, kao što je to i Adam mislio.
Svaka priprema zahtijeva određeni napor kako bi konačni rezultat bio što bolji. Tako svaki sportaš prije velikog natjecanja prolazi određene pripreme kako bi što spremniji dočekao natjecanje i po mogućnosti osvojio ga. Jednako tako je i u našem slučaju. Pripremamo se tijekom došašća kako bismo što spremnije dočekali blagdan Božića, ali ne kako bismo već idući dan nastavili živjeti po starome, nego kako bismo tu spremnost nosili svakoga dana. Stoga ostavljam nekoliko pitanja za razmišljanje do idućeg puta…
Neka ove riječi donesu plod u tvom životu
Bog je dao Adamu upute, a jednako tako i tebi, kolika je tvoja spremnost na borbu s grijehom? Uzdaš li se u svoju snagu ili računaš na Božju milost? Možeš li priznati svoj grijeh? Što te sprječava u odnosu s Bogom, na kakve poteškoće nailaziš? Prihvaćaš li pomoć od drugih na tome putu? Imaš li duhovnika koji ti može pomoći na tome putu? Okrivljuješ li druge za svoje padove? Jesu li tvoje rane iz prošlosti samo opravdanje za daljnje nečinjenje, pozivanje na vlastitu ranjenost?
Nastavlja se…
fra Vinko Brković – Žena vrsna
Foto: TeiTo
Pronađite i sve što vam treba za došašće u obitelji.
