Moj zadatak u vođenju našeg kućanstva je krpanje rupa gdje novac nepotrebno „curi“, kako bih što više rastegnula prihode mog supruga. To je izazovna uloga, no postalo je nešto lakše otkako je nastupila ekonomska kriza proteklih godina. Tako je, napisala sam lakše, a ne teže. Lakše, jer nakon što smo toliko dugo živjeli u prosperitetnom društvu potrošača, dobrodošlo je olakšanje svjedočiti povratku osnovnih koncepata za rastezanje budžeta kao što su snalažljivost, štednja i samoodricanje. Pomalo je čak i smiješno gledati ljude kako se prema tim staromodnim konceptima odnose kao prema novim i modernim inovacijama.
Na primjer, zadnji dan škole učiteljica je pohvalila moju kćer jer je iskoristila tj. reciklirala neke kvalitetne registratore odbačene na hodniku. Ona se zbog toga osjećala kao da probija same granice društvenog dobročinstva, a napravila je ono što bi napravila i svaka razumna osoba u vrijeme Velike depresije ili Drugog svjetskog rata. Najbolje što je ta učiteljica napravila za moju kćer jest da joj je za primjer navela sljedeći citat iz Biblije: „Zato, tješite se uzajamno i izgrađujte jedan drugoga, kako i činite!“ (1 Sol 5,11)
Uz to što dijelimo naše resurse s ljudima koji su u potrebi, vjerujem da u ovo financijski stresno vrijeme jedni drugima možemo pomoći tako da se međusobno potičemo na razmišljanje o drugačijem odnosu prema nesigurnim i ograničenim prirodnim izvorima. Gledano u pravom svjetlu, ekonomska kriza nam je dala veliku priliku da podučimo svoju djecu istinski katoličku i kritičku životnu lekciju iz pisanja sv. Pavla: „Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati i oskudijevati.“ (Fil 4,12)
Financijska kriza kao prilika
Ako zbog nesigurne ekonomije počnemo živjeti i prenositi našoj djeci tajne zadovoljnog života sv. Pavla, dat ćemo im blago tisuću puta vrjednije od bilo kakvog neiscrpnog fonda. Okrećući se Božjoj riječi, saznajemo da smo cijelo vrijeme trebali biti fokusirani na vjerovanje Bogu, umjesto na gradnju većih žitnica za zgrtanje zemaljskih blaga (Lk 12,16-21); na to da ne robujemo modi ili hrani ili svom trbuhu (Rim 16,17-19); na vjerovanje obećanju da će Bog ispuniti u Kristu Isusu svaku našu potrebu raskošno prema svom bogatstvu (Fil 4,19). Ovo nisu lake stvari. U suprotnosti su s ljudskom prirodom. I zbog toga što svatko od nas ima na raspolaganju različite resurse i ambicije, gotovo je nemoguće osmisliti univerzalne ideje kako zaraditi i uštedjeti novac, primjenjive na sve naše jedinstvene obitelji.
Smanjimo potrošnju, ponovno koristimo i reciklirajmo!
Kao osoba koja je zadužena za krpanje rupa i rastezanje proračuna, znam da je odbijanje pretjeranog trošenja gotovo uvijek dobra stvar. To je poput stavljanja palca na vrh crijeva s vodom. Reduciranjem i namjenskim usmjeravanjem mlaza jednake količine vode, moguće je zaliti mnogo veću površinu travnjaka. Jednako je i s odljevom novca iz budžeta. Reduciranjem i namjenskim usmjeravanjem iste količine novca, moguće je pokriti mnogo šire područje financijskih potreba.
Prije ekonomske krize, slikovit pritisak na naš palac bio je prilično jak, izazivajući nas da popustimo i potrošimo previše. Danas se pritisak društva okreće u drugom smjeru, izazivajući nas da smanjimo potrošnju, ponovno koristimo i recikliramo, ne samo za dobrobit našeg planeta, nego i za dobrobit naših osobnih financija. Nastavimo poticati jedni druge i našu djecu da slijedimo taj „novi“ trend te iskoristimo današnje poteškoće kao prilike – ne za očajavanje nego za namjerno davanje većeg povjerenja Bogu, istinskom izvoru svega što imamo i jesmo.
Heidi Bratton – Catholic Lane
Prevela: dr.sc. Danijela Janjanin
Foto: Pixabay
