Abrahamu se rodi Izak. Izaku se rodi Jakov. Jakovu se rodi Juda i njegova braća. Judi Tamara rodi Peresa i Zeraha. Peresu se rodi Hesron. Hesronu se rodi Ram. Ramu se rodi Aminadab. Aminadabu se rodi Nahšon. Nahšonu se rodi Salma. Salmi Rahaba rodi Boaza. Boazu Ruta rodi Obeda. Obedu se rodi Jišaj. Jišaju se rodi David kralj.
Davidu bivša žena Urijina rodi Salomona. Salomonu se rodi Roboam. Roboamu se rodi Abija. Abiji se rodi Asa. Asi se rodi Jozafat. Jozafatu se rodi Joram. Joramu se rodi Ahazja. Ahazji se rodi Jotam. Jotamu se rodi Ahaz. Ahazu se rodi Ezekija. Ezekiji se rodi Manaše. Manašeu se rodi Jošija. Jošiji se rodi Jehonija i njegova braća u vrijeme progonstva u Babilon.
Poslije progonstva u Babilon Jehoniji se rodi Šealtiel. Šealtielu se rodi Zerubabel. Zerubabelu se rodi Elijakim. Elijakimu se rodi Azor. Azoru se rodi Sadok. Sadoku se rodi Akim. Akimu se rodi Elijud. Elijudu se rodi Eleazar. Eleazaru se rodi Matan. Matanu se rodi Jakov. Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.
U svemu dakle: od Abrahama do Davida četrnaest naraštaja; od Davida do progonstva u Babilon četrnaest naraštaja; poslije progonstva u Babilon do Krista četrnaest naraštaja.
Mt 1, 1-17
Nedavno sam imao priliku sudjelovati na jednom događaju franjevačke mladeži gdje su mladi framaši, između ostalog, imali zadatak pomoću skeča prikazati primjer jednog neispravnog svjedočenja vjere. Osmislili su to tako da je u jednom trenutku jedan evangelizator čitao upravo današnje Rodoslovlje usputnom prolazniku. Dakako, puko nabrajanje imena malo će koga oduševiti, no i onim kršćanima koji su nešto dublje ukorijenjeni u Krista samo Rodoslovlje često je dosadno.
Bog je vjeran svojim obećanjima!
Međutim, ako ikad, baš u vremenu došašća ovo bi nam Rodoslovlje trebalo biti donekle blisko. Zašto? Jer u vremenu došašća slušamo kako će „isklijati mladica iz panja Jišajeva“. Ako sada bolje pogledamo Rodoslovlje, uočavamo da je mladica koja je iznikla iz Jišaja, David. I ako odmah premotamo na kraj Rodoslovlja, uočavamo da je konačna klica, Isus. Dakle, Bog je vjeran svojim obećanjima!
No druga stvar koja ovdje još snažnije isijava jest da Isus dolazi iz loze gdje se itekako puno griješilo. Od tog stabla koje je i posječeno zato jer se mnogo griješilo, ostao je panj i iz njega opet može niknuti Krist. Zato mi na adventski panj stavljamo svijeću. Na panj, ono što je ostalo od stabla koje je bilo posječeno zbog grijeha. Svjetlost može niknuti i iz grešne loze, ali pod uvjetom da predamo grijehe Bogu, da ih se odreknemo. Nije naša grešna narav prepreka da se sjedinimo s Bogom. Naša navezanost na grijeh je prepreka da se sjedinimo s Bogom! Grijeh i Bog ne mogu skupa boraviti, ali ako se taj grijeh preda Bogu, Bog čisti i stavlja na to mjesto svoju milost.
Nastavimo koračati kroz ovo vrijeme došašća odričući se grijeha još snažnije. Najbolji ispit savjesti za to jest zapitati se kada uočim grijeh: „Je li mi žao što sam to učinio?“ Molimo Gospodina za čisto srce, za dar pokajanja, za izgrađenu savjest, za spremno odbacivanje zla i grijeha kako bi milost našla svoje mjesto i obasjala našu nutrinu.
fra Ivica Janjić – Žena vrsna
Foto: Katarina Mihanović – Nova Eva
